Osamostaljenjem Hrvatske, okreće se radu u diplomaciji u samostalnoj Hrvatskoj. U osjetljivom razdoblju od 1991. do 1994., bio je prvim opunomoćenim diplomatskim predstavnikom Republike Hrvatske u svjetski važnoj i utjecajnoj državi, Ujedinjenom Kraljevstvu. Od 1995. do 1998. veleposlanik je u Indiji i Šri Lanki, od 1998. do 2000. u Egiptu i većem broju arapskih zemalja, od 2005. do 2010. u Japanu i u Republici Koreji, od 2011. u Brazilu, Kolumbiji i Venezueli, a od 2019. u Iranu.
Književni rad
Objavio je preko 70 knjiga poezije, antologija, prijevoda, jezikoslovnih rječnika i ogleda. Pjesnik je svijeta i domovine. Smatraju ga jednim od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika i autorom s najotvorenijim i najrazvedenijim djelom. U rodnim Selcima utemeljio je 1991. glasovitu svehrvatsku jezično-pjesničku smotru "Croatia rediviva ča-kaj-što" koja ravnopravno tretira čakavske, kajkavske i štokavske pjesnike, a jednoga od njih utemeljitelj ovjenčava maslinovim vijencem (oleaginea corona) čime dotični postaje ovjenčanik/omaslinjenik ili poeta oliveatus (poeta coronatus), a njegovi/njezini stihovi uklešu se na mramornu ploču "Zida od poezije" (zvanim i oltarom hrvatskoga pjesništva). Svake petoljetke Štambuk sabire antologijske stihove petoro ovjenčanika u zbornik Maslinov vijenac (do sada ih je tiskano šest) sa svojim popratnim uvodnim govorima i tekstovima, te medijskim osvrtima na smotru. Ova "ča-kaj-što" manifestacija bazira se na ideji trojstvenosti i koineizacije hrvatskoga jezika koju utemeljitelj krsti nazivom "zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što".
Poznat je kao ustrajni prevoditelj medicinskog nazivlja na hrvatski jezik, odnosno u tvorbi hrvatskih naziva za medicinske stručne izraze za koje se do tada u hrvatskom jeziku rabila isključivo tuđica. Od poznatih njegovih izraza, valja navesti novotvorenicu (navodimo ih u nominativu): kopnica (za AIDS/SIDU-sindrom stečene imunodeficijencije), ritmodajnik (za pace-maker)[3] i proširnica ili žilni potporanj (za stent).[3]
Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što
Povjerenstvo za nematerijalnu baštinuMinistarstva kulture Republike Hrvatske 29. studenoga 2019. donijelo je Rješenje kojim se "Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što" proglašava kulturnim dobrom, te stavlja na štićenu Nacionalnu listu nematerijalne baštine. Formulu je skovao i već godinama promiče Drago Štambuk, koji ističe da "Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što ujedinjuje Hrvatsku (jezično, identitetski, kulturološki i politički) na ravnotežan i plemenit način, istinski je integrira i upire u njenu budućnost".[4]
Nagrade i priznanja
2013.: Plaketa "Dobrojutro, more", s pjesničkih susreta u Podstrani.
Vuković Runjić, Milana. 23. prosinca 2004. Srce, taj pjesnički organ. Vijenac, 2004. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2016. Pristupljeno 22. lipnja 2016.
Štambuk, Drago. 15. siječnja 2009. Danas je istina u egzilu. Vijenac, 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2009. Pristupljeno 30. studenoga 2009.
Gaborro, Allen. 26. veljače 2010. The Poetry of Drago Stambuk (engleski). Ambassadeur, foreign affairs magazine, March-April 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. rujna 2010. Pristupljeno 17. lipnja 2010.
↑ abMarin Vodanović, Drago Štambuk i Ana Ostroški Anić: Stomatološko nazivlje, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 20 "znajući kao liječnik što stent koji se unosi u srčane koronarke radi ili ima raditi u njima, e kako bi sačuvao srce od ishemije olakšavajući protjecanje krvi kroz njegovo žilje. Na isti način skovao sam i riječ ritmodajnik za pace-maker, napravu koja aritmičnom srcu daje redovit i uredni ritam, tj. predvodi ga"
