Cédric Carrasso (Avignon, 30. prosinca 1981.) je francuski umirovljeni nogometni vratar. Ima jedan nastup za francusku nogometnu reprezentaciju.
Klupska karijera
Marseille i dvije posudbe
Omladinskom pogonu Marseillea se pridružio u dobi od jedanaest godina i tu je proveo skoro cijeli omladinski vijek, osim jedne sezone koje je proveo u Avignonu, a tu je i potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Prije nego što je dobio priliku zaigrati za prvu momčad, posuđen je Crystal Palaceu u sezoni 2001./02., gdje je dobio priliku braniti u samo jednoj utakmici. Vrativši se u Marseille, Carrasso debitira u 2:0 pobjedi protiv Montpelliera dana 2. studenoga 2002. godine, a tada je i po prvi put u karijeri sačuvao svoju mrežu čistom te je kasnije u nekoliko navrata mijenjao Vedrana Runju, ali se teško ozlijedio u egzibicijskoj utakmici protiv sastava France 98 te propustio cijelu sljedeću (2003./04.) sezonu. Kada se vratio na teren, ponovno je poslan na posudbu, ovog puta u Guingamp, a tamo je prvi put u karijeri bio prvi izbor za vratara.
Po povratku s posudbe u Marseille, Carrasso je postao prvi izbor za vratara zbog višemjesečne suspenzije Fabiena Bartheza. Njegove izvedbe na terenu su dojmile trenere toliko da je ostao prvi vratar kluba i za sezonu 2006./07. te je tako "prisilio" Bartheza na odlazak iz kluba. U međuvremenu je 9. listopada 2005. godine potpisao novi ugovor s klubom koji ga veže do lipnja 2009. godine.[1] Ostao je prvi izbor za vratara sve dok 22. kolovoza 2007. godine nije ozlijedio Ahilovu tetivu koja ga je izbacila s terena na narednih šest mjeseci. Za to vrijeme dok se oporavljao od ozljede, umjesto njega u momčad je uskočio Steve Mandanda, a po povratku od ozljede Eric Gerets ga je obavijestio da više nije prvi vratar kluba.
Toulouse
Nevoljan provesti još jednu sezonu na klupi za pričuve, odlučio se pridružiti Toulouseu u sezoni 2008./09. Odmah na početku je dobio težak zadatak zamijeniti Nicolasa Doucheza koji je to ljeto otišao u Rennes. Dana 10. kolovoza 2008. godine debitira za Toulouse u gostujućem 3:0 porazu od Lyona. Unatoč ta tri primljena gola Carrasso ostaje prvi izbor za vratara ispred Sébastiena Hamela i Oliviera Blondela. Toulouse je te sezone primio samo 27 golova, najmanje u čitavoj ligi, a Carrasso je u 19 utakmica ostao bez primljenog gola.
Bordeaux
Njegove izvedbe su privukle pažnju branitelja naslova Bordeauxa, koji je tražio zamjenu za legendarnog, ali vremešnog Ulricha Raméa, a u svom naumu da ga dovedu su i uspjeli plativši 8 milijuna eura Toulouseu.[2] Nakon dolaska u Bordeaux, Carrasso je u intervjuu za L'Équipe izjavio da se raduje što će igrati Ligu prvaka sa svojim novim klubom. Također je izjavio:
"Trenirati s Ulrichom, osobom velikog iskustva, bit će mi veliko zadovoljstvo. Štoviše, bit će mi vodič u svakodnevnom treniranju i upoznavanju kluba. Bilo je mnogo rasprava o razlozima mog transfera, ali ono što ja želim reći je to da ja nikad nisam imao problema s Toulouseom i ovo je bila moja odluka karijere. Znam da kad si vratar, samo jedan može nastupati. Vođen motivacijom i željom izraženom od čelništva kluba koji je prvak Francuske, nisam mogao propustiti ovu priliku. Za mene, Bordeaux je veliki europski klub koji ima ambicije u Ligi prvaka."[3]
Debitirao je u pobjedi Bordeauxa od 4:1 nad Lensom. Do 9. kolovoza 2009. godine ukupno je uspio sačuvati svoju mrežu u 29 navrata, gledajući samo nastupe u Ligue 1. Unatoč uspješnim nastupima, 19. veljače 2011. godine prima pet golova, u 5:1 gostujućem porazu od Lorienta, a uz to je i dobio crveni karton u sudačkoj nadoknadi vremena te je zaradio utakmicu suspenzije.[4] Ovo je Carrassu bio drugi put u karijeri da je isključen protiv Lorienta, prvi put je bilo kada je bio na posudbi u Guingampu, kada je isključen u 76. minuti susreta. U toj utakmici za koju je bio suspendiran, na vrata je stao Ulrich Ramé, čovjek kojega je izbacio iz prve momčadi. Vratio se u akciju 6. ožujka 2011. godine, u 3:1 pobjedi nad Brestom. Dobre predstave na terenu rezultirale su novim ugovorom s Bordeauxom, koji traje do 30. lipnja 2015. godine.[5] Dne 17. rujna 2011. godine, tokom svoje treće sezone u klubu, u trenutku kada je Bordeaux igrao 2:2 s Toulouseom, Carrasso dobiva novi crveni karton, ovoga puta zbog prekršaja na Franckom Tabanouom. Umjesto njega na vrata je stao mladi Abdoulaye Keita koji je primio gol u sudačkoj nadoknadi od Emmanuela Rivièrea te je utakmicu dobio Toulouse s 3:2.[6] I ovoga puta je dobio jednu utakmicu suspenzije. Ovaj put ga je zamijenio Kévin Olimpa u utakmici protiv Lillea koja je završila 1:1. Nakon odrađene suspenzije, vratio se na teren u 3:1 porazu od Lyona dana 24. rujna 2011. godine.
Galatasaray
Dana 8. rujna 2017. godine, nakon isteka ugovora s Bordeauxom, potpisuje jednogodišnji ugovor s turskim velikanom Galatasarayem.[7] Po završetku sezone 2017./18., Galatasaray mu nije ponudio novi ugovor te je postao slobodan igrač, a nedugo nakon toga se i igrački umirovio.
Reprezentativna karijera
Zahvaljujući sjajnim predstavama u dresu Toulousea, Carrasso je po prvi put pozvan u francusku reprezentaciju za prijateljsku utakmicu protiv Argentine u veljači 2009. godine.[8] Od tada je pozivan za svaku utakmicu reprezentacije koju je vodio Raymond Domenech, ali uvijek kao treći izbor iza Huga Llorisa i Stevea Mandande. Bio je uključen u 23-ojicu nogometaša pozvanih za nastup na SP-u 2010. godine,[9] ali se ozlijedio na treningu. Stéphane Ruffier je bio predodređen da ga zamijeni, ali FIFA je odbila francuski zahtjev za ovom zamjenom te je Carrasso ostao u svojstvu trećeg golmana na turniru unatoč tome što je Ruffier nastavio trenirati s reprezentacijom.[10]
Kada je Laurent Blanc preuzeo mjesto francuskog izbornika, nastavio je pozivati Carrassa u reprezentaciju za svaku utakmicu u kojoj je vodio francusku reprezentaciju (također u svojstvu trećeg golmana), osim prijateljske utakmice s Norveškom kada nitko od 23 igrača koji su nastupili na SP-u 2010. godine nije pozvan. U njegovu mandatu je i debitirao za reprezentaciju, u prijateljskom susretu s Poljskom igranom 8. lipnja 2011. godine. Također je bio dio francuske reprezentacije koja je nastupila na EURO-u 2012. godine.[11]
Dolaskom Didiera Deschampsa na mjesto francuskog izbornika, ispao je iz sastava reprezentacije te se nikada više nije vratio.
Privatni život
Njegov mlađi brat, Johann, također je nogometni vratar, a branio je za Montpellier, Rennes, Monaco, Metz i Reims.
Oženjen je i ima jednu kćer, Léanu.
Statistike
Klupska statistika
Ažurirano 3. listopada 2019.
- Nas. = nastupi; Gol. = golovi
Klub
|
Sezona
|
Liga
|
Kup1
|
Europa
|
Ostalo
|
Ukupno
|
Nas. |
Gol. |
Nas. |
Gol. |
Nas. |
Gol. |
Nas. |
Gol. |
Nas. |
Gol.
|
Olympique Marseille
|
2000./01.
|
— |
— |
— |
— |
0 |
0
|
2002./03.
|
2 |
0 |
— |
— |
— |
2 |
0
|
2003./04.
|
— |
— |
— |
— |
0 |
0
|
2005./06.
|
15 |
0 |
3 |
0 |
3 |
0 |
— |
21 |
0
|
2006./07.
|
38 |
0 |
8 |
0 |
4 |
0 |
— |
50 |
0
|
2007./08.
|
4 |
0 |
1 |
0 |
— |
— |
5 |
0
|
Ukupno
|
59 |
0 |
12 |
0 |
7 |
0 |
0 |
0 |
78 |
0
|
Crystal Palace (posudba)
|
2001./02.
|
1 |
0 |
— |
— |
— |
1 |
0
|
Ukupno
|
1 |
0 |
0 |
0 |
0 |
0 |
0 |
0 |
1 |
0
|
Guingamp (posudba)
|
2003./04.
|
25 |
0 |
4 |
0 |
— |
— |
29 |
0
|
Ukupno
|
25 |
0 |
4 |
0 |
0 |
0 |
0 |
0 |
29 |
0
|
Toulouse
|
2008./09.
|
37 |
0 |
6 |
0 |
— |
— |
43 |
0
|
Ukupno
|
37 |
0 |
6 |
0 |
0 |
0 |
0 |
0 |
43 |
0
|
Bordeaux
|
2009./10.
|
29 |
0 |
1 |
0 |
9 |
0 |
1 |
0 |
40 |
0
|
2010./11.
|
35 |
0 |
4 |
0 |
— |
— |
39 |
0
|
2011./12.
|
37 |
0 |
3 |
0 |
— |
— |
40 |
0
|
2012./13.
|
38 |
0 |
6 |
0 |
10 |
0 |
— |
54 |
0
|
2013./14.
|
36 |
0 |
4 |
0 |
4 |
0 |
1 |
0 |
45 |
0
|
2014./15.
|
37 |
0 |
3 |
0 |
— |
— |
40 |
0
|
2015./16.
|
20 |
0 |
2 |
0 |
7 |
0 |
— |
29 |
0
|
2016./17.
|
24 |
0 |
3 |
0 |
0 |
0 |
— |
27 |
0
|
Ukupno
|
256 |
0 |
26 |
0 |
30 |
0 |
2 |
0 |
314 |
0
|
Galatasaray
|
2017./18.
|
1 |
0 |
1 |
0 |
— |
— |
2 |
0
|
Ukupno
|
1 |
0 |
1 |
0 |
0 |
0 |
0 |
0 |
2 |
0
|
Ukupno u karijeri
|
379 |
0 |
49 |
0 |
37 |
0 |
2 |
0 |
467 |
0
|
- Bilješke
Reprezentativna statistika
- Ažurirano 27. prosinca 2017.
Klupski uspjesi
Bordeaux:
Izvori
Vanjske poveznice