Borislav Jovanović (crnogorski: Борислав Јовановић; Danilovgrad, 16. listopada 1941.) crnogorski je pisac, pjesnik, esejist, književni kritičar.
Tijekom 1990-ih i kasnije Jovanović, kao utjecajni kolumnist dnevnog lista Pobjeda i Crnogorskog književnog lista, afirmirao je plejadu mlađih crnogorskih pisaca.[3] O tim, kao i drugim knjigama, napisao je oko 200 bibliografskih jedinica.
Smatra se "najznačajnijim tumačem recentnih tokova crnogorske literarne prakse",[4] dok "Jovanovićeva zbirka eseja pod naslovom Crnogorski književni urbanitet, sigurno, do ovog trenutka, predstavlja najkompetentniji i izvan Crne Gore najviše citirani književno kritički pogled na crnogorsku novu, prije svega urbanu literaturu".[5]
Bio je aktivni sudionik oštre javne borbe za ustavno priznanje crnogorskog jezika kao materinskog jezika Crnogoraca.[6]
Svojim je člancima Jovanović doprinio demitologiziranju crnogorske kulturne i političke povijesti.[7] Njegovi radovi o toj problematici su poglavito objedinjeni u knjigama Libroskopija (2002.)[8] i Crnogorski književni urbanitet (2005.).
Skraćena verzija uvodnoga teksta za knjigu Crnogorski književni urbanitet objavljena je kao predgovor knjizi Sinovi – pogled na suvremenu crnogorsku prozu[9] koja je 2006. godine tiskana u Hrvatskoj u izdanju Antibarbarusa iz Zagreba, Plime iz Ulcinja i Udruge Sa(n)jam knjige iz Pule.
Tekst ovog autora Novi crnogorski roman – dekonstrukcija, autopoetika, diskontinuitet objavljen je u knjizi Najnoviji glasovi crnogorske proze:Književno – istorijski i izborni pogled (Osijek-Cetinje, 2007.) u koautorstvu dr. Milorada Nikčevića i dr. Jakova Sabljića, profesora Sveučilišta u Osijeku.
Diplomirao je Jovanović na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Matice crnogorske,te Crnogorskog P.E.N. centra.
Dobitnik je 2012. nagrade za životno djelo Društva crnogorskih novinara[2]
Kao pjesnik, Jovanović je 2006. dobitnik Ratkovićeve nagrade, najvećeg crnogorskog priznanja iz oblasti poezije za svoju zbirku pjesama Kenotaf
.[1]
Autor je i nekoliko zbirki pjesama za djecu. Zbirka Ja, trotinet i internet 2014. nagrađena je za najbolju knjigu godine Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade.
Druga priznanja: nagrada SO Mojkovac; Limske večeri poezije; novinarska nagrada Boško Pušonjić; književna nagrada Božo Bulatović...
Važnija djela
- Starac i zvijezde (poezija, 1979.)
- Staze (poezija, 1983.)
- Mala Moskva (roman, 1998.)
- Amputacije (poezija, 2001.)
- Libroskopija: Prikazi iz savremene crnogorske književnosti i istoriografije (književna kritika, 2002.)
- Crnogorski književni urbanitet (književna kritika, 2005.)
- Biblion:Crnogorska poezija devedesetih (izbor suvremene crnogorske poezije, 2006.)
- Kenotaf (poezija, 2006.)
- Spornik (izbor iz poezije Radovana Zogovića, 2009.)
- Okivanje Thanatosa (poezija, 2010.)[10]
- Nova crnogorska književnost, zbornik (književna kritika, 2010.)
- Svemoderna Montenegrina (književna kritika, 2011.)[11]
- Bijeli gavran (roman, 2011.)
- Ja, trotinet i internet (dječija poezija, 2014. – nagrada za najbolju knjigu godine Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade)
- Vidimo se u poeziji (poezija, 2015.)
- Priče sa sedmog sprata (dječija poezija)
- Estetska izvedenica crnogorske književnosti (književna kritika, 2016.)
- Predreferendumski razgovori (publicistika-intervjui, 2016.)
- Zamak Mišela de Montenja: Estetsko biće književnog djela (teorija književnosti, 2017.)
- Nezakazano vrijeme (poezija, 2018.)
- Zimska škole flaute (roman, 2021.)
Vanjske poveznice
Izvori