Bobby Morrow

Bobby Morrow Bobby Morrow sa suprugom 1956. Datum rođenja 15. listopada 1935.. Mjesto rođenja Harlingen (Teksas), SAD Datum smrti 30. svibnja 2020.. Mjesto smrti San Benito (Teksas), SAD Športski podatci Atletske discipline 100m, 200m, 400m, 4x100m Osobni rekordi 10,20 (100 m) (1956.) 20,75 (200 m) (1956.) 47,70 (400 m) (1959.)

Osvojene medalje Atletika Olimpijske igre zlato Melbourne 1956. 100 m zlato Melbourne 1956. 200 m zlato Melbourne 1956. Štafeta 4x100 m

Bobby Joe Morrow (Harlingen (Teksas), 15. listopada 1935. - San Benito (Teksas), 30. svibnja 2020.) bio je američki sprinter koji je osvojio tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. godine. Bio je jedan od "dominantnih sprintera 1950-ih" i "najopušteniji sprinter svih vremena, čak i više nego njegov heroj Jesse Owens".^[1]

Morrow je 1955. godine osvojio AAU titulu u utrci na 100 jardi. Njegova najuspješnija sezona bila je 1956., kada ga je časopis „Sports Illustrated” proglasio "sportašem godine". Morrow je pobijedio na sprintu na sveučilišnom državnom prvenstvu i obranio svoj AAU naslov.

Zatim je otišao na Ljetne olimpijske igre 1956. u Melbourneu gdje je osvojio tri zlatne medalje i bio na čelu američke sprinterske reprezentacije. Najprije je pobijedio u utrci na 100 metara. Zatim je trijumfirao u osvajanju zlatne medalje na 200 metara kada je izjednačio svjetski rekord za tu udaljenost s vremenom od 20,6 sekundi (neslužbeno vrijeme bilo je 20,75). Osvojio je svoje treće zlato u štafeti 4 × 100 metara kada je postignut svjetski rekord. Bio je prvi sprinter od Jesseja Owensa 1936. koji je osvojio zlatne medalje u sve tri discipline.^[2]

Morrow je nastavio s uspjesima nakon Olimpijskih igara, ali se umirovio 1958. da bi postao farmer i drvodjelja. Vratio se nakratko prije Olimpijskih igara 1960., ali se nije uspio kvalificirati za američki olimpijski tim.

Izvori

1. Sears, Edward Seldon (2001). Running Through the Ages. Jefferson, North Carolina: McFarland & Company. pp. 236–238. ISBN 9780786409716.
2. Bobby Morrow britannica.com Preuzeto 12. kolovoza 2024.