Blagajnica hoće ići na more je hrvatski film iz 2000. godine, prvijenac redatelja Dalibora Matanića.[1]
Glavna junakinja filma je Barica, blagajnica u maloj samoposluzi negdje na periferiji Zagreba, koja mašta o odlasku na more sa svojom kćerkom (kako bi ju izliječila od bronhitisa), što joj nije tako jednostavno uz malu plaću i činjenicu da je samohrana majka. Nakon uspješno spriječene krađe, poslovođa joj obeća dopust, te Barica počinje planirati put na Jadran. Međutim, sve se promijeni kad u samoposlugu dođe nova radnica Jadranka s kojom poslovođa započne ljubavnu vezu.
Pojedini kriičari napominju da se film pogrešno oglašava kao komedija iako je u biti društvena drama.[4] Također, redatelju se spočitavalo stereotipno prikazivanje Hrvata iz Hercegovine.[4][5] Kako je Dalibor Matanić režirao također i spot za HSS pod nazivom »Očistimo Zagreb«[6][7] (aludirajući na „čišćenje” od Hercegovaca), dugi je niz godina bio optuživan za šovinizam. Pojedini kritičari su prikaz Hercegovaca u filmu uspoređivali s nacističkim propagandnim filmovima protiv Židova.[8]
|journal=
Blagajnica hoće ići na more (2002.) • Fine mrtve djevojke (2002.) • 100 minuta slave (2004.) • Volim te (2005.) • Kino Lika (2008.) • Majka asfalta (2010.) • Ćaća (2011.) • Majstori (2013.) • Zvizdan (2015.)