Šipurak

Šipurak/Šipak
Ilustracija šipurka Rosa canina
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Rosales
Porodica	Rosaceae
Potporodica	Rosoideae
Rod	Rosa
Podrod	R. subg. Rosa
Sekcija	Rosa sect. Caninae
Vrsta	R. canina
Dvojno ime
Rosa canina L.

Šipurak ili šipak (lat. Rosa canina) je žbunasta biljka iz porodice ruža. Drugi nazivi: šipak, divlja ruža, pasja ruža, šipurina, šipurika.

Šipurak cvijet

Šipurak cvijet

Šipurak list

Šipurak grana

Šipurak plod

Karakteristike

Šipurak je razgranati, bodljikavi žbun, koji može narasti i do 3 metra visine. Grane su vitke i savijaju se u luku. Veliki cvjetovi imaju 5 ružičastih ili bijelih latica. Šipurak obično cvjeta u maju i junu, dok plodovi sazrijevaju u septembru i oktobru. Plod je jajastog oblika, crven i po površini gladak i sjajan. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Dobro podnosi mraz i uspijeva u hladnoj klimi.

Hemijski sastav

Plodovi šipurka sadrže 0,5 do 2% vitamina C, zavisno od podneblja i stepena zrelosti. Plod sadrži i vitamine B1, B2 i K, organske kiseline, šećere (invertni šećer), tanine, flavonoide, mineralne soli. U sjemenu šipurka ima vitamina E i nešto vanilina.

Upotreba

Šipurak se koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji. Od plodova se dobija pekmez, slatko i sok. Sušeni plodovi se koriste u čajnim mješavinama. U nekim krajevima žbun šipurka se koristi kao živa ograda.

Upotreba u medicini

Proizvodi od šipurka pojačavaju izdvajanje žuči. Zbog vitamina K, šipurak zaustavlja krvarenja i pojačava izlučivanje mokraće, to jest djeluje diuretički, depurativno i astrigentno. Količina vitamin C u šipurku je dovoljna da spriječi pojavu skorbuta. Indikacija upotrebe šipurka: hepatitis, holangitis, insuficijencija jetre, dijareja, dizenterija, hemoragije, bubrežni kamenac, avitaminoza, astenije.

Upotreba u narodnoj medicini

Šipurak ima višestruku primjenu u narodnoj medicini. Osim ploda, koristi se i cvijet u vidi infuza kod različitih vrsta krvavljenja, proljeva i grčeva u stomaku. Sjeme (Semen Cynosbati) se koristi kao sredstvo protiv groznice, za rastvaranje i izbacivanje bubrežnih kamenaca, krvavog mokrenja, kod oboljenja mokraćnog mjehura, te protiv katara crijeva i hripavca.

Jestivost

Plod šipurka se može koristiti svjež ili kuhan za proizvodnju pekmeza, sirupa i sokova. Sjeme je dobar izvor vitamina E i može se mljeti i miješati sa brašnom. Pored osušenog ploda i suhi listovi se mogu koristiti za čaj^[1] i tople napitke. Latice cvijeta ako im se odstrani gorko podnožje mogu biti korištene kao dodatak salatama, i kuhane kao varivo.

Dodatna literatura

• Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
• Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.229, 230
• Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Reference

1. "Priprema čaja od šipurka, e-ljekarna.net" Arhivirano 22. 10. 2015. na Wayback Machine;pristupljeno: 07. 2. 2015.

Vanjski linkovi

• PFAF database Rosa canina
• Čaj od šipurka Arhivirano 22. 10. 2015. na Wayback Machine