Smith-Magenisov sindrom

Smith–Magenisov sindrom
(Sindrom mikrodelecije 17p11.2)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q93.5
ICD-9758.33
OMIM182290
DiseasesDB31737

Smith–Magenisov sindrom (SMS), znan i kao sindrom mikrodelecije 17p11.2, sindrom 17p–, je mikrodelecijski sindrom kod ljudi, kojega karakterizira abnormalnost u kratkom (p) kraku hromosoma 17.[1] Ima obilježavajuće značajke, kao što su intelektualna invalidnost, abnormalnosti lica, poteškoće sa spavanjem i brojne probleme u ponašanju poput samoozljeđivanja. Smith – Magenisov sindrom pogađa procijenjenih između 1/15,000 do 1/25.000 osoba.[2]

Znakovi i simptomi

Crte lica djece sa Smith–Magenisovim sindromom uključuju široko i četvrtasto lice, duboko postavljene oči, velike obraze i istaknutu vilicu, kao i ravni nosni most (kod malog djeteta; kako dijete raste, postaje sve nestabilnije u obliku skokova). Oči su duboko postavljene, blizu jedno drugom i nagnute prema gore. Obrve su teške, sa bočnim produžetkom. Usta su najuočljivija karakteristika; gornje i donje usne su pune, a usta široka. Usta se savijaju prema dolje, a gornja usna prema van zbog mesnatog filtruma. Ove crte lica postaju primjetnije kako osobe stare, jer donja vilica rastom nadmašuje rast gornje, što dovodi do prominentne srednje površine hipoplazija. Postoji i blaga brahikefalija.[3]

Za Smith–Magenisov sindrom karakteristični su poremećeni obrasci spavanja, što obično počinje rano u životu. Pogođene osobe mogu biti vrlo pospane tokom dana, ali imaju problema da zaspu i sa buđenjem nekoliko puta svake noći zbog obrnutog cirkadijskog ritma melatonina.[4]

Ljudi sa Smith–Magenisovim sindromom su zanimljive ličnosti, ali svi imaju i puno problema u ponašanju. Ovi problemi uključuju čest bijes, razdražljivost i ispade, agresiju, ljutnju, vrpoljenje, kompulzivno ponašanje, anksioznost, impulzivnost i poteškoće u obraćanju pažnje. Samoozljeđivanje, uključujući grizenje, udaranje, udaranje glavom i vrlo je često bodenje kože. Smatra se da su komplikacije u ponašanju kod Smith-Magenisovog sindroma pogoršane problemima sa spavanjem.[5] Ponavljajuće samogrljenje osobina je ponašanja koja je možda jedinstvena za Smith – Magenisov sindrom. Osobe s ovim stanjem također mogu prisilno lizati prste i okretati stranice knjiga i časopisa (ponašanje poznato kao "lizati i listati"), kao i posjedovati impresivnu sposobnost prisjećanja širokog spektra malih detalja o ljudima ili specifičnosti trivijalnih predmeta.

Ostali simptomi mogu uključivati nizak rast, abnormalnu zakrivljenost kičme (skolioza), smanjenu osjetljivost na bol i temperaturu i promukao glas. Neki ljudi s ovim poremećajem imaju abnormalnosti uha koje dovode do gubitka sluha. Pogođene osobe mogu imati abnormalnosti oka koje uzrokuju kratkovidnost (miopija), strabizam i druge probleme s vidom. Kod osoba sa Smith – Magenisovim sindromom zabilježena su i oštećenja srca i bubrega, iako su rjeđa.

Genetika

Smith–Magenisov sindrom je hromosomsko stanje povezano sa ponavljanjem male kopije određenih segmenata hromosoma 17.[6] Većina ljudi sa SMS-om ima deleciju genetičkog materijala iz određene regije hromosoma 17 (17p11.2). Iako ovo područje sadrži više gena, nedavno su istraživači otkrili da je gubitak jednog određenog gena izazvan retinoičnom kiselinom 1 ili genom RAI1 , koji je odgovoran za većinu karakterističnih obilježja ovog stanja.[7][8] Također, i ostali geni u hromosomu 17 doprinose varijabilnosti i težini kliničkih karakteristika. Gubitak drugih gena u deletiranom području može pomoći objašnjenju zašto se osobine Smith-Magenisovog sindroma razlikuju među pogođenim osobama. Mali postotak ljudi sa Smith-Magenisovim sindromom ima mutaciju gena RAI1 , umjesto hromosomske delecije. Ove delecije i mutacije dovode do proizvodnje abnormalne ili nefunkcionalne verzije proteina RAI1. RAI1 je faktor transkripcije koji regulira ekspresiju više gena, uključujući nekoliko koji su uključeni u kontrolu cirkadijskog ritma, kao što je CLOCK.[9] Grupe koje predvode James Lupski (Baylor College of Medicine) i Sarah Elsea (Virginia Commonwealth University) u procesu su proučavanja tačne funkcije ovog gena u odnosu na Smith-Magenisov sindrom.[10][11]

SMS se obično ne nasljeđuje. Ovo stanje obično je posljedica genetičke promjene koja se događa tokom stvaranja reproduktivnih ćelija (jajašca ili spermatozoida) ili u ranom razvoju fetusa. Ljudi sa Smith-Magenisovim sindromom najčešće nemaju porodičnu historiju stanja.

Dijagnoza

SMS se obično potvrđuje analizom krvi koja se naziva hromosomska (citogenetićka analiza i koristi se tehnika koja se naziva fluorescentna hibridizacija in situ. Karakteristična mikrodelecija ponekad je zanemarivano u standardnom FISH testu, što je dovelo do broja ljudi sa simptomima SMS-a s negativnim rezultatima.

Nedavni razvoj testa delecije pomoću FISH-a za 17p11.2 omogućio je preciznije otkrivanje.[12] Međutim, potrebno je dalje ispitivanje varijacija Smith–Magenisovog sindroma koje su uzrokovane mutacijom gena RAI1 za razliku od delecije.

Djeci s SMS-om često se postavljaju psihijatrijske dijagnoze, kao što su autizam, poremećaj pažnje / hiperaktivnost (ADHD), opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), poremećaj pažnje (ADD ) i / ili poremećaji raspoloženja.

Liječenje

Liječenje Smith – Magenisovog sindroma temelji se na upravljanju njegovim simptomima. Djeca sa SMS-om često trebaju nekoliko oblika podrške, uključujući fizioterapiju, terapiju ponašanja, radnu i logopedsku terapiju. Podrška je često potrebna cijelim tokom života pogođene osobe.

Lijekovi se često koriste za rješavanje nekih simptoma. Dodaci melatonina i trazodona obično se koriste za regulaciju poremećaja spavanja. U kombinaciji s egzogenim melatoninom, blokada njegove endogene proizvodnje tokom dana putem adrenergijskog antagoniste acebutolola može povećati koncentraciju, poboljšati vrijeme spavanja i sna i pomoći u poboljšanju ponašanja.[13] Ostali lijekovi (poput risperdal) ponekad se koriste za regulaciju nasilnog ponašanja.

Eponim

Eponim Smith-Magenisov odnosi se na dva naučnika koji su to stanje opisali 1986. godine, Ann C. M. Smith, geneičski savjetnik u National Institutes of Health i R. Ellen Magenis, pedijatar, medicinski genetičar i citogenetičar sa Oregon University Sciences University.[14][15]

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Bi, W; Yan, J; Stankiewicz, P; Park, SS; Walz, K; Boerkoel, CF; Potocki, L; Shaffer, LG; Devriendt, K; Nowaczyk, MJ; Inoue, K; Lupski, JR (maj 2002). "Genes in a refined Smith-Magenis syndrome critical deletion interval on chromosome 17p11.2 and the syntenic region of the mouse". Genome Research. 12 (5): 713–28. doi:10.1101/gr.73702. PMC 186594. PMID 11997338.
  2. ^ "Smith-Magenis syndrome". decembar 2013. Pristupljeno 27. 3. 2016.
  3. ^ Allanson, JE; Greenberg, F.; Smith, ACM (1999). "The face of Smith-Magenis syndrome: a subjective and objective study". Journal of Medical Genetics. 36 (5): 394–7. doi:10.1136/jmg.36.5.394 (neaktivno 6. 5. 2021). PMC 1734375. PMID 10353786.CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2021 (link)
  4. ^ De Leersnyder H, De Blois MC, Claustrat B, et al. (2001). "Inversion of the circadian rhythm of melatonin in the Smith-Magenis syndrome". J Pediatr. 139 (1): 111–116. doi:10.1067/mpd.2001.115018. PMID 11445803.
  5. ^ Chen L, Mullegama SV, Alaimo JT, et al. (2015). "Smith-Magenis syndrome and its circadian influence on development, behavior, and obesity - own experience". Dev Period Med. 19 (2): 149–156. PMID 26384114.
  6. ^ Shaw, CJ; Withers, MA; Lupski, JR (juli 2004). "Uncommon deletions of the Smith-Magenis syndrome region can be recurrent when alternate low-copy repeats act as homologous recombination substrates". American Journal of Human Genetics. 75 (1): 75–81. doi:10.1086/422016. PMC 1182010. PMID 15148657.
  7. ^ Girirajan S, Vlangos CN, Szomju BB, et al. (2006). "Genotype-phenotype correlation in Smith–Magenis syndrome: evidence that multiple genes in 17p11.2 contribute to the clinical spectrum". Genet. Med. 8 (7): 417–27. doi:10.1097/01.gim.0000228215.32110.89. PMID 16845274.
  8. ^ Elsea, SH; Girirajan, S (april 2008). "Smith-Magenis syndrome". European Journal of Human Genetics. 16 (4): 412–21. doi:10.1038/sj.ejhg.5202009. PMID 18231123.
  9. ^ Williams SR, Zies D, Mullegama SV, et al. (2012). "Smith-Magenis syndrome results in disruption of CLOCK gene transcription and reveals an integral role for RAI1 in the maintenance of circadian rhythmicity". Am. J. Hum. Genet. 90 (6): 941–949. doi:10.1016/j.ajhg.2012.04.013. PMC 3370274. PMID 22578325.
  10. ^ Lupski, James Richard. Exploring the Reversibilty of the Smith-Magenis Syndrome Phenotype
  11. ^ Building bridges of hope: taking stock of the Smith-Magenis Syndrome
  12. ^ Lupski, James R.; Potocki, Lorraine; Chen, Ken-Shiung; Park, Sung-Sup; Osterholm, Doreen E.; Withers, Marjorie A.; Kimonis, Virginia; Summers, Anne M.; Meschino, Wendy S.; Anyane-Yeboa, Kwame; Kashork, Catherine D.; Shaffer, Lisa G. (1. 1. 2000). "Molecular mechanism for duplication 17p11.2— the homologous recombination reciprocal of the Smith-Magenis microdeletion". Nature Genetics. 24 (1): 84–87. doi:10.1038/71743. PMID 10615134. S2CID 24400634.
  13. ^ De Leersnyder, H. (septembar 2006). "Inverted rhythm of melatonin secretion in Smith–Magenis syndrome: from symptoms to treatment". Trends Endocrinol. Metab. (Abstract). 17 (7): 291–8. doi:10.1016/j.tem.2006.07.007. PMID 16890450. S2CID 54300308.
    De-Leersnyder H, de-Blois MC, Vekemans M, Sidi D, Villain E, Kindermans C, Munnich A (septembar 2001). "β1-adrenergic antagonists improve sleep and behavioural disturbances in a circadian disorder, Smith–Magenis syndrome". Journal of Medical Genetics. 38 (9): 586–590. doi:10.1136/jmg.38.9.586. PMC 1734944. PMID 11546826.
  14. ^ synd/3884 na Who Named It?
  15. ^ Smith AC, McGavran L, Robinson J, et al. (1986). "Interstitial deletion of (17)(p11.2p11.2) in nine patients". Am. J. Med. Genet. 24 (3): 393–414. doi:10.1002/ajmg.1320240303. PMID 2425619.

Vanjski linkovi

Šablon:Homosomske abnormalnosti

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!