Princ tame je američki hororfilm iz 1987. koji je režirao John Carpenter. Ovaj fim je ciklus, zajedno sa Stvorom (1982) i Mouth of The Madness (1994) apokaliptične trilogije.
Stari sveštenik umire uoči posjete kod nadbiskupa. Ostavlja za sobom malu kutiju u kojoj se nalazi ključ. Sveštenik Loomis obraća pažnju na ključ i kreće u istragu. Saznaje da je preminuli sveštenik bio član drevnog Bratstva spavanja te da je proveo 30 godina u zatvorenoj crkvi u Los Anđelesu. Uspostavlja vezu sa svojim starim poznanikom profesorom Birakom (Birack) kojeg moli za pomoć. Profesor odabira svoje najbolje studente s kojima će preko vikenda stići u crkvu da istraži otkriće.
Još tokom dolaska primjećuje se čudno ponašanje beskućnika četvrti koji hodaju poput zombija. Montiraju računare i aparature za mjerenje. Grupa pronalazi u jedan stakleni rezervoar u unutrašnjosti sakralnog objekta koji je, napunjen zelenom svjetlucavom tekućinom, imao cilindričan oblik. Na jednom pultu pored cilindra nalazila se Biblija. Ekipa počinje s radom. Dok jedna grupa prevodi Bibliju, uz otežavajući okolnost jer su mnogi zmakovi bili prepisani i nečitki, druga analizira rezervoar. Rezervoar je 7 miliona godina star i posjedovao je mehanizam pomoću kojeg se mogao samo iznutra otvoriti. Analizom Biblije saznaju da je đavolji otac bio Bog koji je u drevno doba hodao Zemljom i da je zatvorio svog sina u rezervoar. Isus je bio vanzemaljac, ljudskog izgleda, koji je poslan na Zemlju da upozori čovječanstvo. Jedino su njegovi apostoli znali tajnu koju su čuvali dok čovječanstvo bude, tehnološki, u stanju da se bori protiv đavola.
Neki članovi istraživačkog tima sanjaju isti san gdje se ponavlja ista poruka: ovo nije san, ovo je upozorenje. Sveštenik Loomis objašnjava da svi to sanjaju, već vijekovima koji se nalaze u blizini Bratstva spavanja. Istraživači su smatrali da je san videoupozorenje za čovječanstvo poslano iz budućnosti.
Atmosfera postaje sve napetija, jer beskućnici iz četrvti svim silama sprečavaju ekipu da napusti crkvu. Etchinson jedan od istraživača, koji je pokušao pobjeći, ubijen je u zasjedi beskućnika-zombija i proboden ostacima svog demontiranog bicikla.
U međuvremenu pojedini članovi padaju pod utjecaj bića iz rezervoara i postaju njegovi robovi. Robovi pomiču rezervoar u sobu gdje se nalazila studentkinja kelly. Biće iz rezervoara se je materijalizovalo u njenom tijelu koje se pod utjecajem zelene tekućine počelo mijenjati. Ostali članovi ekipe su malobrojni da se suprotstave robovima i time su uhvaćeni u klopku.
Đavo se budi u tijelu Kelly s namjerom da oslobodi svog oca iz zatvora. Prilazi jednom ogledalu. U istoj prostoriji se sakrio sveštenik Loomis koji posmatra kako Kelly-đavo gura ruku u ogledalo. Loomis sjekirom odsijeca ruku Kelly-đavolu no ista ponovo naraste i onaga putem telekineze odbacuje od zid. U opštem metežu pojavljuje se Catherina Danforth koja, nakon što vidi da su robovi nadvladali ostale članove ekipe, trči prema ogledalu tr gura Kelly u zatvor. Loomis razbija ogledalo i time zatvara prolaz. Glavni protagonista Brian Marsh žali za svojom ljubavi Catherine ali Loomis mu kaže da je spasila cijelo čovječanstvo.
Brian pada istu noć u dubok san. Čuje istu poruku: vaša tehnologija nije dovoljno napredna, ovo nije san, ovo je upozorenje. Napokon raspoznaje u snu crnu priliku, gdje se radi o Catherine, koja izlazi iz crkve. Nakon što se probudi iz noćne more, žaleći za njom, prilazi ogledalu i prislanja dlan uz staklo.
Alice Cooper kao uličar-zombi koji je napao Ečinsona i ubio ga ostatkom bicikla
Produkcija
Film je snimljen za oko 30 dana u Los Anđelesu. Carpenter je uzeo inspiraciju iz teorijske fizike i građe atoma. Žeilo je stvoriti ultimativno zlo kao neku vrstu materije i antimaterije.[1]
Ovo bio je prvi Karpneterov posao sa Alive Pictures, gdje je Carpenter dobio po 3 miliona dolara za svaki kadar i potpunu slobodu tokom snimanja.[1]
Izvršni producent Shep Gordon, koji je bio tada istovremeno menadžer pjevača Elisa Kupera (en. Alice Cooper) zatražio je da Cooper komponuje pjesmu za film. Cooper igra i ulogu jednog od beskućnika-zombija. Scena gdje je ubio Ečinsona uzeta je iz njegovih muzičkih nastupa.[2] Pjesam koju je komponovao Cooper može se čuti dok je Etchinson slušao vokmen.
Carpenter je već radio se nekim glumcima ranije: Victor Wong, Dennis Dun i Donald Pleasence. Peter Jason, čiji je ovo bio premijerni rad s Karpenterom, postao je stalna pojava u njegovim filmovima. Fil je snimljen sa širokim objektivom uz kombinaciju anamorfnog formata. Carpenter se spominje u odjavnoj špici pod pseudonimom Martin Quatermass. Ovo je uz to da je profesor Birack predavao na Kneale univezitetu omaža na britanskog pisca Najdžela Nila (Nigel Kneale) koji je stvorio lik Barnard Quatermass.
Radnja filma i sadrži neke elemente koje je uveo Kneale kod: suočavanja sa zlom ( u serijama Quatermass and the Pit i The Quatermass Conclusion), poruke iz budućnosti (iz filma The Road) i naučna istraga paranormalnih pojava (The Stone Tape). Kneales je ovom omažom bio navodno ljut, jer se bojao, da bi gledaoci mogli pomisliti da je učestvovao u snimanju filma. Dizajn za poster filma napravio je Henry Rosenthal koji je radio za Roda Dajera (Rod Dyer) tada najpozantijeg dizajnera Kalifornije.[3]
U intervjuu s Majklom Dojlom (Michael Doyl) u izdanju Rue Morguea iz novembra 2012. Carpenter je otkrio je kako je stvorio tmurnu scenu, iz snova, gdje figura prolazi kroz ulaz crkve. Carpenter je prvo snimio originalnu radnju s glumcem (Jessie Ferguson) video kamerom, istu scenu "ponovo je fotografirao na televizoru". Time je scena djelovala dislocirano osjećaj koji se takođe pojavio kao da se snimljeno uživo. Doyle je također predložio Karpenteru da on kao režiser govori poruku poslanu iz budućnosti.
Scena gdje Catherine ulazi kroz prolaz snimljena je u bazenu s vodom.[4]
Kritike
Film je kod Rotten Tomatoes dobio rejting 58%: Prince tame ima nekoliko dobrih ideja koje nisu dovoljne da povrate Karpenteru slavu koju je ranije stekao.[5]
Na Metacritic film dobio je prosječne kritike uz 50 od 100 mogućh poena zasnovanih na 10 kritika.[6]
Richard Harrington je za Washington Post napisao da: Kada se Pleasence zaklinje da je „to tajna koju se više ne može čuvati“ evo još jedne: 'Princ tame smrdi.' I previše zaslužuje da se zatvori u kanister za 7 miliona godina.[7]
Liam Lacey napisao je za The Globe and Mail sljedeće: Ne postoji niti jedan lik koji bi zaista trebao zabrinjavati, nijedan nije simpatičan. Glavni romantični par, Jameson Parker i Lisa Blount, dovoljno su neugodni da stvaraju nesretnu ambivalenciju o svojim vječnim sudbinama.[8]
U članku za New York Times Vincent Canby je nazvao film: iznenađujuće lakim hororom gospodina Karpentera, režisera čiji je rad obično daleko efikasniji i inovativniji.[9]
Pozitivnu kritiku dao je Nigel Floyd za Time Out nazivajući film "zanosnim" i dodavši da je to "klaustrofobični teror generisan tečnom kamerom i upečatljivim uglovima dovodi do vrhunca.".[10]
2004. Jim Emerson napisao je da film podcijenjen: "Ono što me gnjavi gnjavi o Princu tame je njegova glupa ali genijalna srednja zamišljenost i doistinu nadrealne slike, od kojih su neke mogle proizaći iz režije Buñuela i Dali'sa u Un Chien Andalo."[11]
Poruka iz snova čuje se na albumu Entroducing (1996) koji je kompilirao DJ Shadow.
^Harrington, Richard (28. 10. 1987). "Darkness: Let Satan Sleep". Washington Post. str. D15. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
^Lacey, Liam (26. 10. 1987). "After Starman, Prince is painful". The Globe and Mail. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
^Canby, Vincent (23. 10. 1987). "Prince of Darkness". New York Times. str. 26. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
^Nigel Floyd, "Prince of Darkness" in John Pym, Time Out Film Guide 2011. London, Time Out Guides Limited, 2010. ISBN978-1-846-70208-2 (p. 848)
