Granice oblasti su presijecale stare granice svih „historijsko-administrativnih dijelova“ (pokrajina) osim Bosne i Hercegovine. Jedino na prostoru BiH nije bilo teritorijalnih promjena, već je pokrajina ukinuta, a dotadašnji okruzi su postali oblasti. Za svaku oblast predviđeni su posebni autonomni organi i tijela, skupštine i vlade. U djelokrugu rada autonomnih organa i tijela našle su se ekonomske, finansijske, saobraćajne i prosvjetne nadležnosti. Pored definisanja uprave, predviđena je mogućnost da manje oblasti, pod određenim uslovima, mogu biti ujedinjene, a pojedine općine i srezovi izdvojeni iz postojećih oblasti i priključeni susjednim.
Vlast
Na čelu oblasti nalazili su se veliki župani, kao politički predstavnici vlade. Zakon o općoj upravi davao je velikom županu nadležnost u svim strukama opće uprave. U opću upravu spadali su svi poslovi iz nadležnosti ministra unutrašnjih poslova, prosvjete, agrarne reforme, poljoprivrede i voda, građevina, trgovine i industrije, narodnog zdravlja, socijalne politike, vjera, šuma i rudnika, ukoliko se ne odnose na upravu u državnim domenima. Van opsega opće uprave ostali su, osim državnih domena šuma i ruda, još i poslovi ministarstava vanjskih poslova, vojske i mornarice, pravde, izjednačenja zakona, finansija, saobraćaja, pošta i telegrafa.
Bile su veoma nepopularne u većini dijelova zemlje od svog formiranja, što je dovelo do stvaranja banovina i promjene imena u Kraljevina Jugoslavija 3. oktobra 1929.[3]
Oblasti
Postojalo je 33 oblasti u Kraljevini SHS, i to:[4][5]
