Keltska arheološka nalazišta u Panoniji su iz perioda Latenske kulture čiji su Kelti nosioci. U drugoj polovini 4. st. pne. počela su kretanja Kelta prema Panoniji iz srednje Evrope, prastarim kopnenim putem preko Ajdovščine i Ljubljanskih vrata dalje prema istoku.[1] Do početka 3. vijeka pne. stanovništvo Panonije bilo je keltizirano.[2].
Na području Panonije pronađen je veliki broj latenskih artefakata, ali su oni, s druge strane, rijetki na područjima istočno od Tise i južno od Save.[2]. S obzirom na njihove specifične karakteristilke, nazivaju se noričko-panonskom varijantom keltske kulture. Kelti su se okoristili plodnim zemljištem oko panonskih rijeka, razvili poljoprivredu i keramiku, kao i iskorištavali rudnike u današnjoj Sloveniji. Tako se razvilo novo veliko keltsko područje koje se pružalo od današnjeg Beča do rijeke Tise.
Po dolasku Kelti su podizali naselja otvorenog tipa sa poluzemunicama od jedne ili dvije prostorije. Krov je bio od slame. U nekim sluĉajevima krov je položen na kameni zid napravljen uokolo ukopane poluzemunice. Kasnije su podizali nadzemne pravougaone kuće od pletera sa dvoslivnim krovom i podovima od nabijene gline i ognjištem.
Utvrđena naselja podizana su od kraja 2. stoljeća pne, najvjerojatnije zbog sukoba s Rimljanima. Najbolje istražena utvrđena naselja u Slavoniji su na područja Vinkovaca i Osijeka gdje je otkriveno 20 naselja. Utvrđena su sa zemljanim bedemima i opkopom uokolo naselja (Dirov brijeg u Vinkovcima, Gradina u Oroliku i Privlaci), rijetko sa kamenim bedemom od suhozida (Slankamen). Uz naselja su ponegdje postojala i naselja otvorenog tipa. Na Gomolavi i u naselju Dirov brijeg u Vinkovcima je utvrđena unutrašnja podjela naselja: u sredini su bili objekti kojima je pripisana vojna i administrativna funkcija, oko njih se nalazila stambena zona, a na rubu naselja su bile radionice.
Kelti su sa sobom donijeli kolo za izradu keramike i time poboljšali kvalitetu i skratili vrijeme izrade. Keramika Skordiska se dijeli na tri glavne grupe:[3]
Zdjele su tipiĉni oblik posude, najĉešće neukrašene. Ako ima ukrasa to su žlijebljene linije te u mlađoj fazi ukrasni motivi izvedeni grafitiranjem (prave linije, spirale, girlande, motiv šahovskog polja). Često su korištene u pogrebnom ritualu. Koniĉnog i bikoničnog su oblika.
Lonci su bikoniĉnog ili trbušastog oblika sa razgrnutim ili kosim obodom . Kao originalni keltski proizvod pojavljuje se grubi situlasti lonac koji u svom sastavu ima dosta grafita, ĉesto ukrašen ţlijebljenjem ili urezanim ravnim ili polukruţnim linijama. Lonci ove faze imaju prstenasta zadebljanja, i rađeni su otiskivanjem.
Pitosi su osim za držanje hrane korišteni kao urne u grobovima. Tamne su ili crvene boje i imaju loptast oblik s ravnim dnom i širokim obodom koji je ponekad žlijebljen.
Najcjenjenije oružje Skordiska bili su mačevi.[4] Na kraju 4. i u prvoj polovini 3. stoljeća pne, izrađivan je kratki dvosjekli maĉ, dužine oko 60 cm, koji završava oštrim vrhom. Imao je naglašeno rebro na sredini oštrice. Korice su u donjem dijelu ukrašene ovalnim medaljonom od bronzanog, a kasnije od željeznog lima. Prednja strana korica ukrašavana je floralnim i zoomorfnim motivima. Najstariji je pronađen na lokalitetu Zeleno polje kod Osijeka, ukrašen parom zmajeva ili grifona.
U drugoj polovini 3. i u 2. stoljeću pne. javlja se mač dužine oko 80 cm, s koricama ukrašenim iskucanim ili urezanim floralnim i zoomorfnim motivima koji imaju srcoliko proširenje. Na koricama maĉa javlja se i motiv trojnog zavoja. Pojedini primjerci imaju žigove na oštrici sa oznakom radionice. Žigovi su najĉešće polumjeseĉastog oblika ili u obliku stiliziranog prikaza vepra (Gospođinci, Odžak, Obrež, Prhovo. Iz ovog perioda je maĉ iz Kupinova s jabuĉicom maĉa oblikovanom u stilu muške glave.
U 1. stoljeću pne. (kasni laten) maĉevi se još izdužuju te su dugi i više od jednog metra. Ovaj tip mača ima kanale na širokoj oštrici, a vrh je zaobljen.
Koplja ranog latena su kratka te vrlo široka i listolikog oblika. U srednjem latenu vrhovi koplja su izduženi i imaju središnje rebro na listu koji se sužava prema vrhu. U ovom vremenu počinje ukrašavanje kopalja urezivanjem ili iskucavanjem. Kasnolatenska koplja još se više izdužuju i imaju suženi list. Romboidnog su oblika, a neka su ukrašena geometrijskim motivima, najčešće romboidnog oblika.
Kroz cijelo mlađe željezno doba Skordisci koriste i noževe dužine od 25 do 50 cm, ponekad i oko 60 cm. Uglavnom su dio opreme ratniĉkih grobova.
Obrambenu opremu ratnika šine štitovi i šljemovi. Štitovi su bili drveni s metalnim okovima po rubu i metalnim umbom u sredini, sa dekoracijom Ukrašavana su graviranjem, polukružnim rebrima, girlandama zajedno s taĉkicama, a nekad su krilca umba izvedena lepezasto ili izvuĉena u obliku polurozete.
U trenutku dolaska Kelti su koristili inhumaciju za sahranjivanje, a kasnije su od autohtonog stanovništva preuzeli incineraciju, koja je postala glavni naĉin pokapanja pokojnika. Istražene su nekropole: Karaburma kod Beograda, Zeleno polje u Osijeku, Kupinovo, Surčin, Vinkovci, Dalj, Sotin, Požega.
Uz glavu pokojnika obično su postavljene keramičke posude, dok su se nakit i dijelovi nošnje (fibule, narukvice itd.) nalazili na pokojniku. Kod grobova sa spaljenim pokojnikom ĉest su nalaz ritualno savijeni ili djelomično uništeni maĉevi, ostala oružja i oruđa, ostatci posuda i životinjskih kostiju. Pokojnik se polagao u keramiĉku urnu zajedno s ostatcima spaljenih predmeta. Na prostoru nekropola pronađene su kultne jame. Konjaniĉki grobovi su pronađeni u Odžaku, Zemunu, Karaburmi i Rospi Ćupriji i datirani su u 3. i 2. stoljeće pne.