Jadranko Prlić

Jadranko Prlić
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
Vrijeme na dužnosti 3. Januar 1997 – 22. februar 2001
Prethodnik	Muhamed Šaćirbegović
Nasljednik	Zlatko Lagumdžija
Ministar odbrane Federacije BiH
Vrijeme na dužnosti 23. juni 1994 – 18. decembar 1996
Prethodnik	Haris Silajdžić Izudin Kapetanović
Nasljednik	Ante Jelavić
Prvi premijer Herceg-Bosne
Vrijeme na dužnosti 20. novembar 1993 – 16. juni 1996
Prethodnik	nema (osnovan kabinet)
Nasljednik	Pero Marković
Lični podaci
Rođenje	(1959-06-10) 10. juni 1959 (65 godina) Đakovo, NR Hrvatska, FNRJ
Nacionalnost	Hrvat
Politička stranka	HDZ BiH (1996–2000)[1]
Obrazovanje	doktor nauka ekonomije (Ekonomski fakultet u Sarajevu)
Vjera	Rimokatoličanstvo

Jadranko Prlić (rođen 10. juna 1959) jest bosanskohercegovački i hrvatski političar koji je od 1993. do 1996. bio na mjestu premijera Hrvatske Republike Herceg-Bosne, vojnog entiteta u Bosni i Hercegovini. Od 1994. do 1996. bio je ministar odbrane Federacije BiH, a od 1997. do 2001. ministar vanjskih poslova nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U maju 2013. Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Prlića je osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima tokom Bošnjačko-hrvatskih sukoba.

Biografija

Rani život i obrazovanje

Oko 1975. pridružio se Savezu komunista Jugoslavije. Godine 1987. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Prošao je sve profesorske nivoe prije nego što je postao redovni profesor. Prlić je 1989. postao potpredsjednik izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine. Za vrijeme i neposredno nakon izbora 1990. obnašao je funkciju vršioca dužnosti predsjednika Vlade Bosne i Hercegovine. Početkom marta 1992. putovao je u Sjedinjene Američke Države kako bi proučavao američki pristup tržišnoj ekonomiji. Po povratku u Mostar grad je bio pod opsadom i Prlić se pridružio Hrvatskom vijeću odbrane i aktivno sudjelovao u ratu.^[2]

Optužnica

Optužnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navodi da je Prlić kao vodeći političar Hrvatskog vijeća odbrane početkom devedesetih imao gotovo potpunu moć i kontrolu vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Stoga je, kao čelnik vlade HVO-a, imao moć uklanjanja vojnih civilnih zapovjednika koji su poduzeli dio naređenih zločina protiv čovječnosti. Imao je moć zatvoriti koncentracijske logore HVO-a.^[3]

Optužen je za:^[4]

• 9 tačaka za teška kršenja Ženevskih konvencija (namjerno ubijanje; nečovječno postupanje (seksualni napad); nezakonito protjerivanje civila; nezakonito premještanje civila; protupravno zatvaranje civila; nehumano postupanje (uvjeti zatočenja); neljudsko postupanje; opsežno postupanje uništavanje imovine, koje nije opravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno; prisvajanje imovine, nije opravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno)
• 9 tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja (okrutno postupanje (uslovi zatočenja); okrutno postupanje; ilegalni rad; bezobzirno uništavanje gradova, gradova ili sela ili uništavanje koje nije opravdano vojnom potrebom; uništavanje ili namjerna šteta nanesena institucijama posvećen religiji ili obrazovanju; pljačka javne ili privatne imovine; nezakoniti napad na civile; nezakonito nanošenje terora civilima; okrutni tretman)
• 8 tačaka za zločine protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; ubistvo; silovanje; deportacija; nehumana djela (prisilno premještanje); zatvor; nehumana djela (uslovi zatočenja); nehumana djela)

Dana 29. maja 2013, prvostepenom presudom MKSJ je osudio Prlića na 25 godina zatvora. Tribunal je također osudio još pet ratnih vođa zajedničkog suđenja: ministra odbrane Herceg-Bosne Brunu Stojića (20 godina), vojne oficire Slobodana Praljka (20 godina) i Milivoja Petkovića (20 godina), komandanta vojne policije Valentina Ćorića (16 godine) i šefa razmjena zatvorenika i pritvorskih objekata Berislava Pušića (10 godina). Vijeće je većinom presude, uz protivno mišljenje predsjedavajućeg sudije Jean-Claude Antonettija, da su sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) protiv nehrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Zaključio je da "u većini slučajeva počinjeni zločini nisu bili nasumični postupci nekolicine neposlušnih vojnika. Suprotno tome, ovi zločini rezultat su plana koji su izradili članovi UZP-a čiji je cilj bio trajno uklanjanje muslimanskog stanovništva iz Herceg-Bosne". Vijeće je također većinom presudilo da su u UZP-u bili predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko.^[5] U novembru 2017, MSKJ je potvrdio prvostepenu presudu da su Tuđman, kao i neki drugi visoki hrvatski zvaničnici, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu s optuženima s ciljem progona Bošnjaka.^[6][7]

Žalbeno vijeće MKSJ potvrdilo je 29. novembra 2017. gotovo sve osuđujuće presude protiv Prlića i njegovih saoptuženih, kao i dužinu kazne.^[8]

Odlikovanja

Međunarodna

Odlikovanje		Država	Nagradio	Godina	Lokacija
	Orden kneza Trpimira	Hrvatska	Franjo Tuđman	1995.	Zagreb

Također pogledajte

• Udruženi zločinački poduhvat

Reference

1. "Jadranko Prlic profile" (PDF). str. 10.
2. "Jadranko Prlic profile" (PDF). Pristupljeno 2. 6. 2013.
3. "ICTY Initial Indictment Prlic et al. - THE JOINT CRIMINAL ENTERPRISE". Icty.org. Pristupljeno 2. 6. 2013.
4. "Icty". Un.org. 5. 3. 2007. Pristupljeno 2. 6. 2013.
5. "Six Senior Herceg-Bosna Officials Convicted". icty.org. 29. 5. 2013.
6. "Ministry: ICTY confirms Croatia wasn't responsible". EBL News. 19. 7. 2016. Arhivirano s originala, 11. 3. 2021. Pristupljeno 25. 6. 2021.
7. "ICTY denies Croatia's request to be included in Prlic et al appeal". EBL News. 19. 7. 2016. Arhivirano s originala, 8. 3. 2021. Pristupljeno 25. 6. 2021.
8. "The ICTY renders its final judgement in the Prlić et al. appeal case". International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. 29. 11. 2017. Pristupljeno 29. 11. 2017.

Vanjski linkovi

• Prva optužnica
• Sažetak presude
• Stranica s informacijama o optužnici Arhivirano 5. 9. 2015. na Wayback Machine, MKSJ