Ovaj članak govori o demografskim obilježjima stanovništva Bosne i Hercegovine, uključujući gustinu naseljenosti, etničku pripadnost, nivo obrazovanja, zdravstveno stanje stanovništva, ekonomski status, vjersku pripadnost i druge aspekte stanovništva.
[1]
Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine [2]
(na 1000)
(15–49 godina)
[3]
[4][5]
Izvor: Zavod za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine[6]
1996-2018
[7]
[8][9]
Izvor: Republički zavod za statistiku Republike Srpske[8]
Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine - Statistika Brčko distrikta BiH[10]
[11]
1950-2018
vijek u godinama[12]
Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2013. godine koje je objavila Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Bošnjaci čine 50,11% stanovništva, Srbi 30,78%, Hrvati 15,43% i ostali čine 2,73%, dok se preostali ispitanici ne izjašnjavaju o svojoj nacionalnosti ili nisu odgovorili.[13]
Rezultate popisa osporava Republički zavod za statistiku Republike Srpske i neki političari srpske nacionalnosti,[14] koji se protive uključivanju nestalnih bosanskohercegovačkih stanovnika u brojke.[15]
Agencija za statistiku Evropske unije, Eurostat, utvrdio je da je metodologija koju koristi bosanskohercegovačka statistička agencija bila u skladu s međunarodnim preporukama.[16]
U Bosni i Hercegovini religija je često povezana s etničkom pripadnošću, tj. (S izuzetkom agnostika i ateista) većina Bošnjaka su muslimani, Srbi pravoslavci, a Hrvati rimokatolici.
grupa
Ustav Bosne i Hercegovine službeno nema ni jedan službeni jezik.[18][19][20] Međutim, Aneks XI Dejtonskog mirovnog sporazuma navodi "Sklopljeno u Parizu, dana 14. decembra 1995. na bosanskom, hrvatskom, engleskom i srpskom jeziku, s time da je svaki tekst jednako vjerodostojan", te se to opisuje kao "de facto priznanje tri službena jezika" na državnom nivou. Jednaki status bosanskog, srpskog i hrvatskog potvrdio je Ustavni sud BiH 2000.[20] Sud je presudio da su odredbe ustava Federacije BiH i Republike Srpske o jeziku nespojive sa državnim ustavom, jer su samo službeno priznale "bošnjački" i hrvatski (u slučaju nekih kantona Federacije BiH) i srpski (u slučaju Republike Srpske) jezika na entitetskom nivou.[nedostaje referenca]
Kao rezultat toga, tekst entitetskih ustava je promijenjen i sva su tri jezika ozvaničena u oba entiteta.[20] Tri jezika su međusobno razumljiva i zajednički su poznati i kao srpskohrvatski. Upotreba jedne od tri sorte postala je marker etničkog identiteta.[21] Michael Kelly i Catherine Baker tvrde: "Tri službena jezika današnje bosanske države ... predstavljaju simboličku tvrdnju nacionalnog identiteta nad pragmatizmom uzajamne razumljivosti".[22]
Sve standardne sorte zasnovane su na ijekavskim sortama štokavskog dijalekta (nestandardne govorne sorte, uključujući, pored ijekavske, i ikavsku štokavsku). Srpski i bosanski jezik koriste se i latinicom i ćirilicom (pretežno latiničnim pismom), dok hrvatski jezik samo latinicom. Govori se i engleski, italijanski, njemački, turski i ladino. Jugoslavenski znakovni jezik koristi se sa hrvatskom i srpskom varijantom.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, 50,7% stanovništva se vjerski identificira kao muslimani, 30,75% kao srpski pravoslavci kršćani, 15,19% kao rimokatolici, 1,15% kao ostali, 1,1% kao agnostici ili ateisti, dok ostatak ne izjašnjava ili nisu odgovorili.[23] Istraživanje iz 2012. godine pokazalo je da 47% bosanskohercegovačkih muslimana pripadaju ne-denominacijskim muslimanima (musliman koji ne pripada, ne identificira se ili se ne može lako svrstati u neku od islamskih škola i ogranaka), dok 45% slijedi sunizam.[24] U Bosni i Hercegovini religija je čvrsto povezana s etničkom pripadnošću.
Sljedeće demografske statistike potječu iz CIA World Factbook-a, osim ako nije drugačije naznačeno.
Procjena juli 2021.
Procjena 2020.
Procjena 2021.
Podaci iz 2018.
Procjena 2015.
Definicija: stariji od 15 godina koji mogu čitati i pisati
mjesto
stanovnika
tijelo