Norman Graham Hill bio je britanski vozač i vlasnik tima i dvostruki prvak Formule 1. Jedini je vozač koji je osvojio trostruku krunu motorsporta, tj. bio je prvak u takmičenjima: 24 sata Le Mansa, Indianapolis 500 i Formula 1. Također se 1970-tih pojavljivao na različitim, nesportskim TV-u emisijama.
Graham Hill i njegov sin Damon su jedini par, otac i sin, koji su osvojili prvenstvo Formule 1. Grahamov unuk Josh, Damonov sin, također se bavio ovim sportom kada je 2013. godine u dobi od 22 godine prestao sa aktivnim učešćem u takmičenju u Formuli 3.
Hill je poginuo kada se avion kojim je upravljao pri jakoj magli, srušio u blizini golf terena u sjevernom Londonu. Hill, Tony Brise i još četiri člana Hillovog trkačkog tima su se vraćali sa automobilskog testiranja održanog na kružnoj stazi Paul Ricard u Francuskoj. Pored Hilla svih njegovih 5 saputnika su poginuli.
Biografija
Profesionalna karijera
Graham Hill u Lotusu 49 na stazi u Nürburgringu, 1969. godine
Svoj debi u takmičenju Formule 1 Hill je ostvario u sezoni 1958. na utrci za VN Monaka. U prve dvije sezone, u kojima je vozio za tim Lotusa, Hill nije ostvario dobre rezultate jer je u glavnom odustajao, ostvarivši tek 4 plasmana, ne osvojivši niti jedan bod.
Godine 1960. Hill se pridružio timu British Racing Motorsu (BRM) i tu ostaje 7 sezona (1960.-1966.). Prve dvije sezone su bile dosta uspješnije u odnosu na period iz Lotusa jer je osvojio prvo 4. a onda i 3. mjestu na kraju sezone.
U sezoni 1962. je zablistao i od ukupno 9 utrka, ostvaruje 4 pobjede i uz 2 druga mjesta sa osvojenih 42 (52) boda postaje po prvi put prvakom Formule 1. Naredne 3 sezone također ostvaruje dobre rezultate ali ipak zauzima 2. mjesta, dvaput iza Jima Clarka i jedanput je bolji od njega bio John Surtees.
Hill je također bio dio takozvane 'britanske invazije' vozača i automobila na utrkama Indianapolis 500 tokom sredine 1960-ih. U tom takmičenju i pobjeđuje 1966. godine. U sezoni 1967. ponovo se vraća u tim Lotusa gdje pomaže na razvoju novog Lotusa 49 sa Cosworthovim V8 motorom. Nakon što su mu timske kolege Jim Clark i Mike Spence poginuli početkom 1968. godine, Hill vodi ekipu i u toj sezoni, po drugi put osvaja prvenstvo.
Lotus je u tom periodu bio na zlu glasu, kao krhak i opasan bolid, pogotovo sa novim aerodinamičkim pomagalima koja su ugrađivana. Nakon sudara na utrci za VN SAD-a 1969. godine, voženoj na Watkins Glenu, lomi obje noge i prekida karijeru. Uobičajeno za njega, kada ga ubrzo nakon nesreće pitaju da li ima šta poručiti supruzi, Hill odgovora: "Samo joj poručite da neću biti na plesu slijedeće 2 sedmice."[1]
Nakon oporavka, Hill nastavlja sa karijerom u Formuli 1 još nekoliko godina ali nikada više ne postiže ni približno vrijedne rezultate.
Iako je što se tiče sportske karijere bio skoncentrisan na takmičenje u Formuli 1, Hill je također zadržao i prisutnost u drugim motosport takmičenjima. Jedini je vozač koji je objedinio tzv. trostruku krunu skupivši 3 titule na slijedećim takmičenjima:
Indianapolis 500 (1966. godine), 24 sata Le Mansa (1972. godine) i Monaco Grand Prix (1963.–65., 1968. i 1969.)[2][3] ili
Indianapolis 500 (1966. godine), 24 sata Le Mansa (1972. godine) i Formula 1 (1962. i 1968. godine).[4][5][6]
Porodični život
1955. godine, Hill se oženio sa Betti, koja je finansirala vjenčanje jer je Hill sav svoj novac potrošio finansirajući svoje utrke. Imali su dvije kćeri, Brigitte i Samanthu, i sina Damona, koji je i sam kasnije postao svjetski prvak u Formuli 1, kao prvi od dva svjetska prvaka koji su sinovi svjetskih prvaka. (Drugi je Nico Rosberg.)
