Hram Vaznesenja Gospodnjeg, u Gračanici, Bosna i Hercegovina, pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi i eparhiji zvorničko-tuzlanskoj. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 4. septembra 2013. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se crkva sa ikonostasom proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), i Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Gradnja crkve započeta je 1921. a završena je 1926. godine. Parohijski hram Vaznesenja Gospodnjeg osvećen je 1925. godine
Hram pripada tipu krstoobrazne kubične građevine sa kupolom, dva zvonika na zapadnoj strani i apsidom na istočnoj strani. Gabaritne vanjske mjere iznose 19,12 x 13,16 metara.
Nad centralnim prostorom naosa uzdiže se kupola, visine do tjemena oko 17,00 metara i unutarnjeg radijusa oko 3,00 metara. Tambur kupole je sa unutarnje strane kružnog, a spolja šesnaetostranog presjeka.
Živopis Hrama izveden je u periodu od 1986. do 1989. godine. Hram je živopisao akademski slikar Dimitrij Ridžiski, iako bez teološke naobrazbe poštivao je tematski program živopisa, ali i ikonografske kanone uopće. Prostor zida bez zidnih slika prekriven je šablonskim ukrasima (uglavnom prepleti i križevi). Zidne slike su od ostatka zida odvojene iluzijom okvira.
Jednostavan ikonostas u cijelosti je očuvan, a potječe iz vremena gradnje same crkve (dimenzija približno 6,30m x 5,20m) Izveden je od drveta i ukrašen jednostavnom profilacijom koja sugerira arhitektonski element stub čija je funkcija razdvajanje polja sa ikonama. Konstrukcija ikonostasa je ukrašena i sa šest istovjetnih duborezbarenih lučnih vijenaca koji se nalaze iznad ikona te šest krstova u donjem dijelu prve zone. Ikonostas nosi dvanaest ikona koje su raspoređene u dvjema pravolinijskim horizontalnim linijama. Ikonostas odražava duh neoklasicizma dok su ikone pod utjecajem ruskog baroka.