Zajedno s njegovim pokrajinama, Osmansko Carstvo sastojalo se od tri sizerenske države (Krimski Kanat, Vlaška i Moldavija) i Transilvanije, kneževine pod sizerenstvom Porte.
Osmansko Carstvo bilo je podijeljeno na pokrajine zvane vilajeti, beglerbegluci (begler-begovine), ejaleti ili pašaluci. U različita vremena njihov se broj mijenjao, od 36 do nešto iznad 20, da bi mnoge od njih bile izgubljene tokom Prvog svjetskog rata. Na vrhuncu moći Carstvo je imalo 29 pokrajina. Rumelija i Anadolija bile su pod direktnom upravom sultana. Preostalih 27 kontrolisali su begler-bezi ili valije (guverneri).
Poslije 1861. također je stvoren autonomni Vilajet Liban, koji je proizvod evropskog pritiska da se maronitskim kršćanima dadne domovina.
Osmanlijske pokrajine dalje su se dijelile na manje upravne jedinice poznate kao sandžaci, kojima je upravljao sandžak-beg. Ovi su se zatim dijelili na timare i zeamete ili zijame. No, neki sandžaci, poput Jerusalemskog, nisu bili dio pokrajine.
Sandžaci su također mogli biti podijeljeni u kapetanije ili kaptanluke (turski: kaptanlık).