505. viteška brdska brigada (poznata i kao 505. viteška bužimska brigada) bila je brigada koja je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bila u sastavu 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Osnovana je 5. augusta 1992. u Bužimu kao 105. bužimska krajiška pješadijska brigada, da bi 1. aprila 1993. naziv brigade promijenjen u 505. brdska brigada. Tokom rata, usljed zasluga u ratu, brigadi je prvobitno dodijeljen počasni naziv "slavna", a zatim i najviši počasni naziv "viteška". Komandant brigade od njenog osnivanja pa do smrti bio je brigadir Izet Nanić. Sjedište brigade je tokom cijelog njenog postojanja bilo u Bužimu.
Početkom rata u Bosni i Hercegovini dolazi do formiranja raznih dobrovoljačkih odreda. Tako se u Bužimu 15. augusta 1992. formira 105. bužimska krajiška pješadijska brigada. U sastav novoformirane brigade ulaze sva tri odreda Teritorijalne odbrane Bužim kao i druge samostalne jedinice sa ovog područja kao što su: specijalne jedinice "Hamze" i "Gazije" i drugi samostalni odredi. Za komandanta brigade postavljen je Izet Nanić, tadašnji poručnik, koji će brigadu kroz njen viteški ratni put voditi sve do smrti 5. augusta 1995. godine. Za načelnika štaba postavljen je Fuad Kulauzović, dok su pomoćnici za bezbjednost odnosno logistiku bili Zijad Nanić i Ibrahim Cinac. Reorganizacijom 5. korpusa Armije RBiH, brigada je preimenovana u 505. brdsku brigadu.
Za doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine 505. brigadi je prvo dodijeljen naziv "slavna", a potom prema odluci predsjedništva R BiH od 14. decembra 1993. godine i najviši kolektivni počasni naziv "viteška". 51 borac i starješina ove brigade su dobitnici priznanja Armije RBiH Zlatnog ljiljana.[1] Jedan pripadnik policije je odlikovan Zlatnom policijskom značkom.[2] Izet Nanić, komandant brigade od osnivanja do pogibije u u operaciji "Oluja" 5. augusta 1995., dobitnik je Zlatnog ljiljana 1994, a posthumno je 1998. odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala.[3]