Bambusna verzija djela "Umijeće ratovanja", koje je napisao Sun-Tzu, a sadrži savjete o taktici špijunaže
Špijunaža ili špijuniranje obuhvata svaki vid aktivnosti u pribavljanju informacija bez dozvole njihovog vlasnika, a koje podrazumijevaju tajnost ili povjerljivost.[1] Špijunažu može počiniti pojedinac ili špijunski prsten (saradnička grupa špijuna), u službi vlade ili kompanije, ili djeluju samostalno. Praksa je sama po sebi tajna, kao što je to po definiciji, u mnogim slučajevima, nepoželjna, nezakonita i kažnjiva po zakonu. Špijunaža je podskup obavještajnih službi, koji uključuju špijunažu, kao i prikupljanje informacija iz javnih izvora.
Jedan od najefikasnijih načina za prikupljanje podataka i informacija o neprijatelju (ili potencijalnom neprijatelju) je infiltriranje u neprijateljske redove. To je posao koji obavlja špijun (špijunažni agent). Špijuni mogu dostaviti sve vrste informacija koje se odnose na veličinu i snagu neprijateljskih snaga. Oni također mogu pronaći disidenate u neprijateljskim snagama preko kojih utiču na određene promjene. U vremenima krize, špijuni se mogu koristiti i za krađu tehnologije i sabotiranje neprijatelja na razne načine. Kontraobavještajni operativci mogu pružati lažne informacije neprijateljskim špijunima, štiteći tako važne domaće tajne i sprječavajući pokušaje subverzije. Gotovo svaka zemlja ima vrlo stroge zakone koji se tiču špijunaže, a kazna za uhvaćene je često teška. Međutim, prednosti koje se mogu dobiti putem špijunaže su uglavnom dovoljno velike da je većina vlada i mnoge velike korporacije koriste u različitim stepenima.
Dodatne sigurnosne informacije uključuju tehnike prikupljanja informacija koje su na raspolaganju, uključujući i rasprave o operativnim tehnikama i tajna sredstva za regrutaciju, a za prikupljanje ovih informacija koristi se i prerušavanje i šifriranje.[2][3]
Jedna od novina u Američkom građanskom ratu bila je upotreba vlasničkih kompanija za prikupljanje obavještajnih podataka za Uniju; pogledajte Allan Pinkerton
Holandski profesor Snouck Hurgronje, vodeći svjetski autoritet za islam, bio je zagovornik špijunaže da se uguši muslimanski otpor u AcehuHolandskoj Indiji. U svojoj ulozi kolonijskog savjetnika za Orientalne poslove, okupio je obavještajce pod nazivom "Haji Abdul Ghaffar". On je iskoristio svoje znanje islama i Aceh kulture da osmisle strategiju koja je značajno pomogla u slamanju otpora stanovništva Aceha i nametne holandska kolonijska vlast, koja završava nakon 40 godina Aceškog rata. Procjene posljedica se kreću između 50.000 i 100.000 mrtvih i oko milion ranjenih stanovnika.
Izvršeno:- George Traugott Breeckow, inače poznat kao Reginald Rowland ili George T. Parker, 26. oktobra 1915., Miniature Rifle Range. Radio je sa damom zvanom Lizzie Louise Wertheim, koja je osuđena na deset godina robije. Kasnije, 17. januara 1918., pottvrđena je kao luda, a umrla je u Broadmoor kznenoj ludnici, 29. jula 1920.
Carl Hans Lody ima grob i crni nadgrobni spomenik u Istočnom londonskom groblju (East London Cemetery), Plaistow, Newham. Ostali su sahranjeni oko 150 metara pod mali spomen kamen pored puta.
Drugi svjetsdki rat
Zamišljeni njemački obavještajni oficir u britanskim snagama za odavanje detalja djelovanja (Graham & Gillies Advertising)
Réseau AGIR je bio francuska obavještajna mreža koja razvijena nakon pada Francuske, a prijavili su Britancima početak izgradnje V oružja, instalacija u okupiranoj Francuskoj
Kontrašpijunaža je uključila korištenje sistema dvostrukih agenata da dezinformiraju uticaji nacističke Njemačke u Blitzkriegu i japanska internacija u SAD-u protiv Kempeitai „Japanskog ratnog špijunskog programa“. Dodatni primjeri špijunaže Drugog svjetskog rata su Klaus Fuchs, sovjetski špijun za projekat „Manhattan“ u SAD, za njemački špijunski prsten Duquesne, koji je osuđen u SAD-u, i sovjetske špijunaže Red Orchestra u nacističkoj Njemačkoj. Na početku rata, Americi je nedostaje posebna agencija, ali je brzo formiran „Office of Strategic Services“ (OSS).[6] Njihov zadatak je bio da prenose informacije iz okupirane Francuske savezničkim snagama. Glavni strateški razlog je da se ljudi u Francuskoj suočavaju sa visokim rizikom ako budu špijunirali nacističke trupe, ali su bile manje šanse da sumnju pobude uključene žene. Na taj način su dobili dobre kurire, koji su se pokazli kao jednaki, ako ne i efikasniji nego njihove muške kolege. Njihovo učešće u organizaciji i operacijama putem radio veze također je bilo od vitalnog značaja za uspjeh mnogih operacije, uključujući i glavnu mreže između Pariza i Londona.
Poslijeratni period
U SAD, postoji 17[7] (uključujući vojnu obavještajnu službu 22) federalne agencije koje čine njihovu obavještajnu zajednicu. Centralna obavještajna agencija (CIA) operira Nacionalnu tajnu službu (NCS)[8] za prikupljanje obavještajnih podataka i pripremu operacije vrbovanje konvertitskih i dvojnih agenata.[9]NSA prikuplja signalne obavještajene podatke. Izvorno, CIA je predvodila obavještajne službe u SAD. U skladu sa situacijom nakon napada od 11. septembra, formiran je organ pod nazivom Ured Direktora Nacionalne obavještajne službe (Director of National Intelligence) (ODNI) da omogući razmjenu informacija.
^Sellers, Leonard (2009). Shot in the Tower: The Story of the Spies Executed in the Tower of London During the First World War. Pen & Sword Military. ISBN978-1848840263.
Jenkins, Peter. Surveillance Tradecraft: The Professional's Guide to Surveillance TrainingISBN978-0-9535378-2-2
Felix, Christopher [pseudonym for James McCarger] "Intelligence Literature: Suggested Reading List". US CIA. Arhivirano s originala, 15. 9. 2012. Pristupljeno 2. 9. 2012. A Short Course in the Secret War, 4th Edition. Madison Books, November 19, 2001.
West, Nigel. MI6: British Secret Intelligence Service Operations 1909–1945 1983
Richelson, Jeffery T. The U.S. Intelligence Community 1999 fourth edition
Richelson, Jeffery T. A Century of Spies: Intelligence in the Twentieth Century 1977
Owen, David. Hidden Secrets: A Complete History of Espionage and the Technology Used to Support It
O'Toole, George. Honorable Treachery: A History of U.S. Intelligence, Espionage, Covert Action from the American Revolution to the CIA 1991
Lerner, Brenda Wilmoth & K. Lee Lerner, eds. Terrorism: essential primary sources Thomas Gale 2006 ISBN978-1-4144-0621-3
Lerner, K. Lee and Brenda Wilmoth Lerner, eds. Encyclopedia of Espionage, Intelligence and Security 2003 1100 pages.
Knightley, Philip The Second Oldest Profession: Spies and Spying in the Twentieth Century Norton 1986
Kahn, David. The Codebreakers: The Comprehensive History of Secret Communication from Ancient Times to the Internet 1996 Revised edition. First published in 1967.
Johnson, Robert. Spying for Empire: The Great Game in Central and South Asia, 1757–1947 London: Greenhill 2006
Friedman, George. America's Secret War: Inside the Hidden Worldwide Struggle Between the United States and Its Enemies 2005
Tunney, Thomas Joseph and Paul Merrick Hollister Throttled!: The Detection of the German and Anarchist Bomb Plotters Boston: Small, Maynard & company 1919 | available on Wikisource: s:Throttled!
