Misterijske predstave i čudesne predstave (razlikuju se kao dva različita oblika, mada se pojmovi često koriste naizmenično[1]) spadaju u najranije formalno razvijene predstave u srednjovekovnoj Evropi. Srednjovekovne misteriozne predstave usredsređene su na predstavljanje biblijskih priča u crkvama kao komada sa pratećom antifonskom pesmom. One su pričale o temama kao što su Stvaranje, Adam i Eva, ubistvo Abela i Poslednji sud.[2] Misterije su često izvođene zajedno u ciklusima koji su mogli trajati danima.[3] Naziv potiče od reči misterija, koja je korištena u smislu čuda,[4] a ponekad se kao poreklo navodi i ministerium, sa značenjem zanat, te su to stoga 'misterije' ili predstave koje izvode zanatski cehovi.[5]
Engleske misteriozne predstave
Postoje četiri kompletne ili gotovo potpune engleske biblijske zbirke drama;[6] iako se ove zbirke ponekad nazivaju „ciklusima“, sada se veruje da ovaj termin može tim zbirkama pripisati veću koherentnost nego što u stvari poseduju. Najpotpuniji je Jorški ciklus od četrdeset osam komada; tu su i Taunlijeve predstave sa trideset i dva komada, za koja se nekada smatralo da su istinski „ciklus“ predstava glumljenih u Vejkfildu; Ludus Koventri, koji se sada generalno smatra redigovanom kompilacijom od najmanje tri starije, nepovezane drame, i Česterov ciklus od dvadeset i četiri komada, za koji se sada se generalno smatra da je elizabetanska rekonstrukcija starijih srednjovekovnih tradicija. Takođe su sačuvana dva izbora iz novogzavetskog ciklusa iz Koventrija i po jedan iz Norviča i Njukastla na Tajnu. Pored toga, postoji predstava o životu Marije Magdalene iz petnaestog veka, Brom Avram i Isak i predstava Preobraćenje Svetog Pavla iz šesnaestog veka, sve poreklom iz Istočne Anglije. Pored srednjoengleske drame, na korniškom jeziku su preživele i tri drame poznate kao Ordinalija, a nekoliko cikličnih drama je preživelo iz kontinentalne Evrope.
Ove biblijske drame se veoma razlikuju po sadržaju. Većina sadrži epizode kao što su Pad Lucifera, Stvaranje i pad čoveka, Kajn i Avel, Noje i potop, Abraham i Isak, Rođenje, Lazarusovo vaskrsenje, Stradanje i Vaskrsenje. Među ostalim komadima je priča o Mojsiju, Povorci proroka, Hristovom krštenju, Iskušenju u divljini i Uspenju i krunisanju Bogorodice. U datim ciklusima predstave su sponzirali novonastali srednjovekovni zanatski cehovi. Na primer, Jorški tekstilci su sponzirali predstavu Sudnji dan. Drugi cehovi predstavili su scene prikladne njihovom zanatu: građenje Nojeve barke stolarski ceh; čudo Pet pogača i riba pekari; i Tri mudraca sa njihovim darovima zlata, tamjana i smirne zlatari.[7][8] Međutim, cehovska udruženja ne treba shvatiti kao način produkcije svih gradova. Iako su Česterska takmičenja povezana sa cehovima, nema naznaka da su N-taunske predstave povezane sa cehovima ili da su izvođene na mobilnim pozornicama. Verovatno su najpoznatije od misterioznih predstava, barem savremenim čitaocima i publici, Vejkfildske. Nažalost, ne zna se da li su predstave Taunlijskog rukopisa zapravo predstave izvedene u Vejkfildu, iako je jedna referenca u Drugoj pastirskoj predstavi na Horberi Šrogis[9] vrlo sugestivna. U predstavi „Londonska groblja“ gospođe Bejzil Holmes (1897), autor tvrdi da je crkva Svetog manastira, pored Sv. Katerin Kri u ulici Lidenhol u Londonu bila mesto održavanja čudesnih predstava od desetog do šesnaestog veka. Edmund Boner, londonski biskup (oko 1500 - 1569) zaustavio je ovu praksu 1542. godine.[10]
Čudesna predstava
Čudesne predstave, ili predstave sveca, u današnje vreme se razlikuju od misterioznih predstava, jer su one izričito rekonstrukcije čudesne intervencije svetaca, posebno Svetog Nikole ili Svete Marije, u živote običnih ljudi, a ne biblijske događaje;[11] međutim oba ova pojma savremeni naučnici koriste češće nego srednjovekovni, ljudi koji su koristili široku paletu terminologije da bi se pozvali na svoje dramske predstave. Robert Čejmbers, pišući u 19. veku, primećuje da je „posebno u Engleskoj, čudo [došlo da] zastupa versku igru uopšte“.[12]
^'Properly speaking, Mysteries deal with Gospel events only). Miracle Plays, on the other hand, are concerned with incidents derived from the legends of the saints of the Church.' Ward, Augustus William (1875). History of English dramatic literature. London, England: Macmillan.
^"Vernacular Drama | Medieval Drama." Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica, 27 May 2013. Web. 7 February 2015.
^„mystery, n1 9”. Oxford English Dictionary. Oxford, England: Oxford University Press. децембар 2009.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Gassner, John; Quinn, Edward (1969). „England: middle ages”. The Reader's Encyclopedia of World Drama. London: Methuen. стр. 203—204. OCLC249158675.
^Windeatt, Barry. "Medieval Imaginations: Literature & Visual Culture in the Middle Ages." Medieval Imaginations: Literature & Visual Culture in the Middle Ages. University of Cambridge, n.d. Web. 7 February 2015. [1]
^Oxenford, Lyn (1958). Playing Period Plays. Chicago, Illinois: Coach House Press. стр. 3. ISBN0853435499.
Anderson Magalhães, Le Comédies bibliques di Margherita di Navarra, tra evangelismo e mistero medievale, in La mujer: de los bastidores al proscenio en el teatro del siglo XVI, ed. de I. Romera Pintor y J. L. Sirera, Valencia, Publicacions de la Universitat de València, 2011, pp. 171–201.
Bate, Keith, ed. 1976. Three Latin Comedies. Toronto: Centre for Medieval Studies.
Brockett, Oscar G. and Franklin J. Hildy. 2003. History of the Theatre. Ninth edition, International edition. Boston: Allyn and Bacon. ISBN0-205-41050-2.
Hannant, Sara. 2011. Mummers, Maypoles and Milkmaids: A Journey Through the English Ritual Year. London: Merrell. ISBN978-1-8589-4559-0.
Klaus,Carl H., Miriam Gilbert, and Braford S. Field, Jr. 1991. "Stages of Drama." New York: St. Martin's.
Knight, Alan E. 1983. "Aspects of Genre in Late Medieval French Drama." Manchester University Press.
McAlister, Linda. 1996. "Hypatia's Daughters: 1500 Years of Women Philosophers." Hypatia Inc.
Nelson, Alan H. 1972. "Some Configurations of Staging in Medieval English Drama" Medieval English Drama: Essays Critical and Contextual Chicago: University of Chicago Press. 116-147.
Styan, J.L. 1996. The English Stage: A History of Drama and Performance. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN0-521-55636-8.
Symes, Carol. 2007. A Common Stage: Theatre and Public Life in Medieval Arras. Ithaca: Cornell University Press. ISBN978-0801445811.
Walsh, Martin. 2002. "Drama." Medieval Folklore: A Guide to Myths, Legends, Tales, Beliefs, and Customs. Oxford: Oxford University Press. ISBN978-1576071212.
Wise, Jennifer and Craig S. Walker, eds. 2003. The Broadview Anthology of Drama: Plays from the Western Theatre, Volume 1. Toronto: Braodview Press.