Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike, i objavljivao je u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000). Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo.[1]
Živeo je i radio u Zagrebu.
Nakon što mu je u popodnevnim časovima 13. marta 2022. godine pozlilo u stanu u kome je živeo, završio je u bolnici „Sveti Duh” u Zagrebu u kojoj je ovaj hrvatski novinar, književni kritičar i kolumnista preminuo istog dana u 82. godini života.[2]
Politička delovanje i stavovi
Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je u Hrvatskoj nazvani Domovinski rat bio "građanski rat" i da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj. Protivio se nezavisnosti Kosova jer je smatrao da je Kosmet srpska zemlja. Takođe je izjavio kako se protivi nezavisnosti Crne Gore. Smatrao je da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i naglašavao da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.
Deo Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnu 26. juna 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."
Dela
„Prijapov problem“, 1999, podnaslov „vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti“, je zbirka Mandićevih eseja koja je prvobitno objavljena u Erotici između 1985. i 1992. godine.[3]
Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970)
Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972)
Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973)
Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975)
Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976)
Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977)
101 kratka kritika (Zagreb, 1977)
U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977)
Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979)
Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979)
Arsen, monografija (Zagreb, 1983)
Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984)
Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984, Varaždin i Pula, 1985)
Principi krimića, eseji (Beograd, 1985)
Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987)
Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988)
Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989)
Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989)
Romani krize, kritike (Beograd, 1996)
Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998)
Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001)
Prijapov problem, eseji (1999)
Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000)
Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002)
Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012)
Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005)
Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006)
Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006)
Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007)
U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009)
