Culex tritaeniorhynchus

Culex tritaeniorhynchus
Naučna klasifikacija edit
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Diptera
Porodica: Culicidae
Rod: Culex
Vrsta:
C. tritaeniorhynchus
Binomno ime
Culex tritaeniorhynchus
Giles, 1901
Sinonimi
  • Culex biroi Theobald, 1905
  • Culex summorosus Dyar, 1920

Culex tritaeniorhynchus je vrsta komarca i glavni vektor arbovirusa japanskog encefalitisa.[1] Rod ovih komaraca poreklom iz severne Azije i severoistočnih i podsaharskoh oblasti Afrike.[2] Ženke komaraci, koje su snažno antropofilne, ubadaju i hrane se krvlju velikih životinja, uključujući i krupnu stoku i svinje. U nedostaku životinja hrane se i krvlju čoveka.[3]

Staništa i distribucija

Pirinčana polja su idealno stanište za Culex tritaeniorhynchus

Staništa Culex-a tritaeniorhinchus-a su prvenstveno u ruralnim područjima bogatim stokom, sa niskim rastinjem, slatkovodnim močvarama i navodnjavanim pirinčanim poljima, ali se ova vrsta može nastaniti i u bunarima, jezerima, jarcima, kao i u urbanim sredinama (u neposrednoj blizini ljudske populacije), u rezervoarima za skladištenje vode i u kućama.[4][5]

Prazne košuljice larvi komaraca

Culex-a tritaeniorhinchus je izuzetno čest i široko rasprostranjena vrsta komaraca. Može se naći u svim oblastima sa srednjom temperaturom koja se kreće od + 8,2 do + 28,9 °C, čija nadmorska visina ne prelazi 838 m.[6]

Prisustvo Culex-a tritaeniorhinchus-a na osnovu istraživanja s početka 21. veka, otkrivena su u sledečim zemljama: Angola, Bangladeš, Kambodža, Kamerun, Centralnoafrička Republika, Kina, Džibuti, Egipat, Etiopija, Gabon, Gambija, Gana, Grčka, Hong Kong, Indija , Indonezija, Iran, Irak, Izrael (i Pojas Gaze i Zapadna obala), Japan , Jordan, Kenija, Južna Koreja, Laos, Liban, Liberija, Madagaskar (uključuje Glorioso, Juan De Nova Is. I Mayotte), Malezija, Maldivi, Mauricijus, Mikronezija, Federalne države, Mozambik, Mijanmar (Burma), Nepal, Nigerija, Pakistan, Filipini, Rusija, Saudijska Arabija, Senegal, Singapur, Somalija, Šri Lanka, Sirija, Tajvan, Tanzanija, Tajland, Togo, Turska, Turkmenistan, Vijetnam.[7]

Tamninijom bojom (1) označena su područja koja će verovatno imaju odgovarajuće stanište za ovu vektorsku vrstu, dok su svetlijom bojom (0) označene područja koja su manje pogodna staništa.

Značaj

Culex tritaeniorhynchus je najvažniji vektor ljudskih infekcija. Ovi komarci se uglavnom razmnožavaju u ruralnim područjima, posebno u poplavljenim pirinčanim poljima, i pretežno su egzofilni i zoofilni, preferirajući da se hrane krvlju svinja i ptica, a u manjoj meri i ljudskom krvlju. Domaće svinje i ptice, kao što su čaplje i druge ptice močvarice, najvažniji su domaćini koji pojačava virulentnos virusa. Međutim, najvažniji izvor ljudskih infekcija povezan je sa ciklusom prenosa komaraca i svinja. Infekcija kod ptica je obično neprimerena, ali se abortus javlja kod zaraženih trudnih krmača. Smatra se da su ljudi i konji krajnji domaćini.

Izvori

  1. ^ Self, L. S.; Shin, H. K.; Kim, K. H.; Lee, K. W.; Chow, C. Y.; Hong, H. K. (01. 01. 1973). „Ecological studies on Culex tritaeniorhynchus as a vector of Japanese encephalitis”. Bulletin of the World Health Organization. 49 (1): 41—47. ISSN 0042-9686. PMC 2481081 Слободан приступ. PMID 4363396. 
  2. ^ Clements, Alan (2012). The Biology of Mosquitoes, Volume 3 Transmission of Viruses and Interactions with Bacteria. CABI. ISBN 978-1845932428. 
  3. ^ Reuben, R (1994). „Illustrated keys to species of Culzx (Culex) associated with Japanese Encephalitis in Southeast Asia (Diptera: Culicidae)” (PDF). Mosquito Systematics. Архивирано из оригинала (PDF) 04. 03. 2016. г. Приступљено 14. 10. 2015. 
  4. ^ Reuben, Rachel (30. 10. 1971). „Studies on the Mosquitoes of North Arcot District, Madras State, India Part 5. Breeding places of the Culex vishnui group of species”. Journal of Medical Entomology. 8 (4): 363—366. ISSN 0022-2585. PMID 4400663. doi:10.1093/jmedent/8.4.363. 
  5. ^ Kanojia, Phool Chand; Paingankar, Mandar S.; Patil, Avinash A.; Gokhale, Mangesh D.; Deobagkar, Dileep N. (01. 01. 2010). „Morphometric and allozyme variation in Culex tritaeniorhynchus mosquito populations from India”. Journal of Insect Science. 10 (1): 138. ISSN 1536-2442. PMC 3388975 Слободан приступ. PMID 20883134. doi:10.1673/031.010.13801. 
  6. ^ Miller, Robin H.; Masuoka, Penny; Klein, Terry A.; Kim, Heung-Chul; Somer, Todd; Grieco, John (2012-06-19). "Ecological Niche Modeling to Estimate the Distribution of Japanese Encephalitis Virus in Asia". PLoS Negl Trop Dis. 6 (6): e1678.
  7. ^ Elbers, A (2015). „Mosquitoes and Culicoides biting midges: vector range and the influence of climate change” (PDF). Rev. Sci. Tech. Off. Int. Epiz. Приступљено 14. 10. 2015. 

Literatura

  • Kono R, Kim KH. Comparative epidemiological features of Japanese encephalitis in the Republic of Korea, China (Taiwan) and Japan. Bull World Health Organ. 1969;40(2):263–277. [PMC free article] [PubMed]
  • Ree HI, Chen YK, Chow CY. Methods of sampling population of the Japanese encephalitis vector mosquitoes. A preliminary report. Med J Malaya. 1969 Jun;23(4):293–295. [PubMed]

Spoljašnje veze

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!