Irski pisci su igrali važnu ulogu u razvoju književnosti u Engleskoj i Škotskoj, ali iako je cela Irska bila politički deo Ujedinjenog Kraljevstva između januara 1801 i decembra 1922, opisivanje irske književnosti kao britanske može biti sporno. Za neke to obuhvata radove autora iz Severne Irske.
Budući da je Britanija bila kolonijalna sila, upotreba engleskog širila se svetom, i od devetnaestog veka u Sjedinjenim Državama, a kasnije i u drugim bivšim kolonijama, značajni pisci na engleskom jeziku, uključujući nobelovce, počeli su se pojavljivati i izvan granica Britanije i Irske.[5][6]
Dela koja su na [Welsh literature in English[|engleskom]] jeziku napisali velški pisci, posebno ako se njihova tematika odnosi na Vels, prepoznata su kao posebna celina od 20. veka. Potreba za posebnim identitetom za ovu vrstu pisanja nastala je zbog paralelnog razvoja moderne književnosti na velškom jeziku.[7]
Pošto je Britanija bila kolonijalna sila, upotreba engleskog se proširila svetom; od 19. veka ili ranije u Sjedinjenim Državama, a kasnije i u drugim bivšim kolonijama, veliki pisci na engleskom su počeli da se pojavljuju van granica Britanije i Irske; kasnije su među njima bili i nobelovci.[8][9]
Mnogi Britanci su u to vreme govorili raznim keltskim jezicima. Među najvažnijim pisanim delima koja su preživela su Y Gododdin i Mabinogion. Od 8. do 15. veka, Vikinzi i nordijski doseljenici i njihovi potomci kolonizovali su delove današnje današnje Škotske. Deo staroskandinavske poezije u vezi sa ovim periodom je preživeo, uključujući sagu o Orknejinga, istorijsku priču o istoriji Orknejskih ostrva, od njihovog zarobljavanja od strane norveškog kralja u 9. veku do oko 1200. godine.[10]
Usmena tradicija je bila veoma jaka u ranoj engleskoj kulturi i većina književnih dela je napisana za izvođenje.[13][14]Epske pesme su stoga bile veoma popularne, a neke, uključujući Beovulfa, opstale su do danas. Beovulf je najpoznatije delo na staroengleskom i postiglo je nacionalni epski status u Engleskoj, uprkos tome što je smešten u Skandinaviju.
Skoro svi anglosaksonski autori su anonimni: dvanaest je poznato po imenima iz srednjovekovnih izvora, ali samo četiri od njih su sa sigurnošću poznata po svojim narodnim delima: Kedmon, Bed, Alfred Veliki i Kinevulf. Kedmon je najraniji engleski pesnik čije je ime poznato.[15] Kedmonovo jedino poznato sačuvano delo je Kedmonova himna, koja verovatno datira iz kasnog 7. veka.
Hronike su sadržale niz istorijskih i književnih izveštaja, a značajan primer je Anglosaksonska hronika.[16] Poema Bitka kod Maldona takođe se bavi istorijom. Ovo je ime dato delu, neizvesnog datuma, kojim se slavi prava bitku kod Maldona 991. godine, u kojoj Anglosaksonci nisu uspeli da spreče invaziju Vikinga.[11]:369
Jezička raznolikost ostrva u srednjem veku doprinela je bogatoj raznovrsnosti umetničke produkcije i učinila britansku književnost prepoznatljivom i inovativnom.[18]
^Raymond GarlickAn Introduction to Anglo-Welsh Literature (University of Wales Press, 1970)
^Hill, Douglas (1. 10. 1988). „A report on stories from the outposts of Commonwealth literature”. The Globe and Mail. стр. 21.
^McCrum, Robert (13. 10. 2003). „English Is a World Language – and That's to Be Prized”. Los Angeles Times. стр. B15.
^Raymond GarlickAn Introduction to Anglo-Welsh Literature (University of Wales Press, 1970)
^Hill, Douglas (1. 10. 1988). „A report on stories from the outposts of Commonwealth literature”. The Globe and Mail. стр. 21.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^McCrum, Robert (13. 10. 2003). „English Is a World Language – and That's to Be Prized”. Los Angeles Times. стр. B15.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Stanley Brian Greenfield, A New Critical History of Old English Literature (New York: New York University Press, 1986).
^Walter John Sedgefield (ed.), King Alfred's Old English Version of Boethius: De consolatione philosophiae, 1968 (1899)
^ абLanguage and Literature, Ian Short, in A Companion to the Anglo-Norman World, edited Christopher Harper-Bill and Elisabeth van Houts, Woodbridge (2003) ISBN0-85115-673-8
Partridge, A. C. Tudor to Augustan English: a Study in Syntax and Style, from Caxton to Johnson, in series, The Language Library. London: A. Deutsch, 1969. 242 p. Without SBN or ISBN
Davies, Marion Wynne, ур. (1990), The Bloomsbury Guide to English Literature, New York: Prentice Hall.
Drabble, Margaret, ур. (1996), The Oxford Companion to English Literature, Oxford: Oxford University Press.
Fulk, RD; Cain, Christopher M (2003), A History of Old English Literature, Malden: Blackwell.
Ward, AW; Waller, AR; Trent, WP; Erskine, J; Sherman, SP; Van Doren, C, ур. (1907), History of English and American literature, New York: GP Putnam’s Sons University Press.