Zlatno doba poljskog alpinizma

Tatre

Zlatno doba poljskog alpinizma pripada periodu kraja XX vijeka, kada su Poljaci svojim dostignućima dominirali u svijetu visokogorskog planinarstva, prvenstveno na vrhovima preko 8000 metara. Tokom 1980-ih i 1990-ih, poljski penjači dolazili su u velikom broju na himalajske planine u nadi da će osvojiti neki od najviših i najtežih vrhova na svijetu. Ne samo da su bili uspješni nego su i dominirali najvećim dijelom ove dvije dekade. Iz ove ambiciozne skupine mogu se izdvojiti pojedinci koji istovremeno predstavljaju i svjetske velikane: Andrzej Zawada, Wanda Rutkiewicz, Jerzy Kukuczka, Krzysztof Wielicki i Wojciech Kurtyka. Ti uspjesi, pomješani i sa tragedijama, donijeli su im reputaciju - Ledeni ratnici.^[1]

Planinarstvo je dugi niz godina trpilo zbog teških sovjetsko - poljskih odnosa. Poljska je zemlja u kojoj postoji strast za planine, njihova sposobnost da se posvete penjanju, i da sve to prilagode političkoj i ekonomskoj situaciji u državi. Penjanje u zimskim uslovima sadrži veliku količinu patnje. Poljski penjači potpuno su se navikli na ovaj nivo napora (što su nazivali "umjetnošću patnje"), tokom velikog broja zimskih uspona na njihovim Tatrama.^[2]

Otopljavanje u odnosima tokom 1960-ih godina između Hruščova i Gomulke dovesti će i do razvoja alpinizma. Otopljavanje odnosa olakšalo je putovanja i omogućilo penjačima pristup na vrhove do kojih ranije nisu imali pristup. Ostvarili su 10 prvih uspona na vrhove preko 8000 m. Najpoznatiji je svakako onaj prvi uspon na Mount Everest, u februaru 1980, pod vodstvom Andrzej Zawade, mentorom i inspiratorom poznate generacije poljskih penjača.

Tadašnja vlast je prepoznala potencijal svojih alpinista. Nadali su se da uspjesi penjača mogu biti iskorišteni kao političko sredstvo koje bi pomoglo u legitimiranju i jačanju podrške režimu, a istovremeno donijeti slavu Poljskoj. Penjačima je data velika podrška u njihovim naporima. Vremenom, kako je zajednica penjača rasla, formiran je značajan birokratski aparat koji se brinuo o organizaciji i finansiranju sve skupljih ekspedicija.

Ovakav pristup donio je Poljskoj slavu na međunarodnom nivou, ali alpinizam u Poljskoj je ostao nekomunistički, sa individualnim pristupom, što se kosilo sa socijalističkim poimanjem kolektivizma.

Planina Noshaq (7492 m.), prvi vrh preko 7000 metara, osvojen u zimskim uslovima. Na vrh su se popeli poljski penjači Andrzej Zawada i Tadeusz Piotrowski, 13.02 1973.

Hindukuš

Tokom 1960-ih, dok još nisu išli u Himalaje, Poljaci su pažnju usmjerili na Hindukuš, posebno u Afganistanu i vrh Noshaq (7.492 m.), drugi vrh po visini. Poslali su tamo nekoliko ekspedicija, ispenjali brojne rute, a legendarna Wanda Rutkiewicz je ostvarila prvi ženski uspon na ovaj vrh. Godine 1973, 13 februara, Andrzej Zawada i partner Tadeusz Piotrowski popeli su se na vrh, pri temperaturi od -40 stepeni C. Bio je to prvi zimski uspon na neki vrh preko 7.000 m, koji nikad nije ponovljen. Time su najavili i uspone na vrhove od 8000 m.^[3]

Hindukuš je postao fokus poljskog istraživanja i mjesto za razvoj alpinizma. Savladavanje tehnike alpinizma na Tatrama različitih nivoa i promjena režima liberalizacije u poljskom društvu 1970-ih, omogućili su im kasnija dostignuća u Karakorumu Himalajima. Poljaci su brzo smanjili razliku u odnosu na svjetski alpinizam i uključili se u natjecanje. Od 1978 do 1989 postali su sila u penjanju na Himalajima, što će ostati i u narednih 20 godina.

Himalaji

Lhotse

Godine 1974. Zawada i partner Zygmunt Heinrich pokušali su uspon na Lhotseu ali nisu uspjeli zbog nevremena. Dospjeli su do visine 8.250 m. Bio je to prvi uspon na visinu preko 8.000 m. u zimskim uslovima. Zbog toga se Zawada vratio sa ubjeđenjem da je uspon na vrhove preko 8.000 m. sasvim moguć.^[4]

Mount Everest

Sedamnaestog februara 1980. Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki izveli su prvi zimski uspon na Mount Everest.^[5] Ekspediciju je vodio Andrzej Zawade. Istovremeno dok je trajala ekspedicija Zawada je pravio plan za slijedeći uspon. Nakon samo mjesec dana trajanja priprema u Poljskoj Zawada je doveo novu ekspediciju. Andrzej Czok i Jerzy Kukuczka osvojili su Everest 19. maja, 1980. penjući se novom rutom po Jugozapadnoj strani. Bio je to jedini uspon da je Kukuczka koristio dodatni kisik prilikom uspona na 14 vrhova.

Prvi zimski usponi vrhova preko 8000 m.

Poljaci su se pokazali kao žilava grupa penjača. Ne samo da su osvojili brojne najviše vrhove, nego su to često činili u izuzetno teškim uslovima usred zime, birajući najizazovnije rute. Za njih su uvijek postojala neistražena mjesta. U nekim slučajevima činili su to solo usponima, bez upotrebe kiseonika. Upravo su im ta neumoljiva odlučnost i pionirski duh omogućili da budu među najboljima na svijetu.^[6]

• 10 vrhova prvi su osvojili Poljaci, od toga jedan vrh (Shishapangma) kao kombinovani poljsko - italijanski tim (Piotr Morawski i Simone Moro)
• 7 prvih vrhova osvojili su Poljaci
• 13 poljskih alpinista je učestvovalo u osvanjima
• 3 penjača imaju po tri osvojena vrha: Krzysztof Wielicki (Mount Everest, Kangchenjunga, Lhotse), Jerzy Kukuczka (Dhaulagiri, Kangchenjunga, Annapurna) i Maciej Berbeka (Manaslu, Cho Oyu, Broad Peak).

R. broj	Foto	Naziv	Visina m.	Prvi zimski uspon	Prvi penjač po zimi
1.		Mount Everest	8.848	1980	Leszek Cichy Krzysztof Wielicki
2.		Manaslu	8163	1984	Maciej Berbeka Ryszard Gajewski
3.		Dhaulagiri I	8.167	1985	Andrzej Czok Jerzy Kukuczka
4.		Cho Oyu	8.167	1985	Maciej Berbeka Maciej Pawlikowski
5.		Kangchenjunga	8.586	1986	Krzysztof Wielicki Jerzy Kukuczka
6.		Annapurna I	8091	1987	Artur Hajzer Jerzy Kukuczka
7.		Lhotse	8.516	1988	Krzysztof Wielicki
8.		Shishapangma	8027	2005	Piotr Morawski Simone Moro
9.		Makalu	8.485	2009	Simone More Denis Urubko
10.		Gasherbrum II	8034	2011	Denis Urubko Simone Moro Cory Richards
11.		Gasherbrum I	8080	2012	Adam Bielecki Janusz Golab
12.		Broad Peak	8051	2013	Maciej Berbeka Adam Bielecki Tomasz Kowalski Artur Malek[7]
13.		Nanga Parbat	8125	2016	Muhammad Ali Sadpara Alex Txikon Simone Moro
14.		K2	8.611	2021	Nirmal Purja Gelje Šerpa Mingma David Šerpa Mingma G Sona Šerpa Mingma Tenzi Šerpa Pem Chhiri Šerpa Dawa Temba Šerpa Kili Pemba Šerpa Dawa Tenjing Šerpa[8]

Andrzej Zawada 1980. god. kao vođa ekspedicije tokom osvajanja Mount Everesta 1980. god, prvog vrha preko 8000 m. osvojenog u zimskim uslovima

Alpinisti

Andrzej Zawada (16.07.1928.–21.08.2000), bio je prvi organizator i vođa ekspedicija u zimskim uslovima na vrhove preko 8000 m. u Himalajima. Među penjačima je bio poznat po svojoj frazi: Reci mi šta si zimi uradio u Tatrama, i ja ću ti reći kakav si penjač.^[9] Kao penjač ostvario je prvi zimski uspon na vrh preko 7000 m i prvi dostigao visinu preko 8000 m u zimskim uslovima.

Wanda Rutkiewicz (04.02.1943. – 12–13.05.1992.) bila je prva žena sa usponom na K2 i treća žena sa usponom na Mount Everest.^[10] Za vrijeme svoje karijere uspješno je osvojila 8 vrhova preko 8.000 m.. Nakon toga poginula je na Kangchenjungi 1992. g.^[11]

Jerzy Kukuczka (24.03.1948 - 24.10.1989.) je u Himalaje otišao prvi put 1977. god. i redovno išao dok nije poginuo 1989. na Lhotseu. On je drugi čovjek (poslije Reinhold Messnera), koji je ispenjao sve vrhove preko 8.000 m, 4 u zimskim uslovima, i 9 sa novim rutama.^{[5] [12]}

Krzysztof Wielicki, rođen 5. januara 1950, smatra se najvećim penjačem u historiji Poljske. On je peti čovjek koji osvojio sve vrhove preko 8000 metara i prvi koji se popeo na Mount Everest, Kangchenjunga i Lhotse u zimskim uslovima. Dobitnik je Zlatnog cepina u septembru 2019 za životno djelo, kao 11-ti dobitnik.^[13]

Leszek Cichy, rođen 1951. god, poznat je po prvom zimskom usponu na Mount Everest 1980. god. zajedno sa Krzysztofom Wielickim. On je istovremeno i prvi poljski penjač koji je kompletirao listu Sedam vrhova.

Tadeusz Piotrowski (19.09.1939 – 10.07.1986.) osim što je bio planinar, autor je i nekoliko knjiga. Smatrali su ga najelegantnijim alpinistom svoga vremena.^[14] Zajedno sa Zawadom prvi je čovjek sa zimskim usponom na vrh preko 7.000 m. Piotrowski i Jerzy Kukuczka popeli su se 08.06 1986. južnom stranom na K2 (poljska ruta), jednom teškom i vrlo opasnom rutom, prepunom ledenih blokova i sklonoj lavinama koju je Reinhold Messner nazvao ludom^[15] Bili su članovi jedne međunarodne ekspedicije koju je organizovao Karl Maria Herrligkoffer i koja je pošla u osvajanje dva vrha, Broad Peak i K2. U ekipi na K2, osim njih dvojice bila su trojica Švicaraca i jedan Nijemac. Krenuli su 9. juna i nakon podizanja Kampa 1 na 6000 m. dvojica Švicaraca su odustali. Slijedećeg dana fiksirali su užad po ledenom grebenu do visine 6200 m. Tu je odustao i treći Švicarac. Dvadesetprvog juna odustao je i Nijemac. Loše vrijeme primoralo ih je da se vrate u Bazni kamp. na novi uspon krenulu su 7. jula, a dan kasnije bili su na vrhu. Dva dana kasnije, prilikom silaska Abruzzi grebenom, Piotrowski je poginuo jer su mu otpali čepovi na cipelama.^[16]

Maciej Berbeka (17.10.1954. – 06.03.2013.) je poznat po tri prva zimska uspona: Manaslu, 12.01.1984. sa Ryszard Gajewskim; na Cho Oyu novom rutom, 12.02.1985. sa Maciej Pawlikowskim; i na Broad Peak, 05.03.2013. sa Adam Bieleckim, Tomasz Kowalskim i Artur Malekm. Dva dana kasnije on i Tomasz Kowalski, njegov kolega iz tima, proglašeni s.u mrtvim.^[17]

Andrzej Marciniak (23. maja 1959. - 7. jula 2009) osvojio je Mount Everest 1989. nakon čega su poginula petorica članova ekspedicije u odronu lavine. Poginuo je na Tatrama u Poljskoj.

Piotr Morawski (27. decembar 1976. – 8. april 2009.) poznat je po prvom zimskom usponu na Shishapangmu 14. januara 2005. zajedno sa italijanskim penjačem Simone Morom. Osvojio je i 5 vrhova preko 8.000 m. Poginuo je u dobi od 32 godine kao član međunarodne ekspedicije na Dhaulagiri - Manaslu, nakon što je pao u pukotinu na ledenjaku, duboku oko 200 m, na visini oko 5.500.^[18]

Neuspjesi i tragedije

Pogibija jednog broja poljskih penjača, a pogotovo Jerzy Kukuczke i Wande Rutkiewicz bile su glavni uzroci postupnog opadanja zlatnog doba poljskog alpinizma. Mlađi penjači postali su više oprezniji u odnosu na predhodnike i manje su se interesovali za vrhunsko penjanje. Svima je jasno da je putovanje do Tatri ili Alpa i jednostavnije i sigurnije od onog u Himalaje. I što je najpresudnije, država nije više bila ta koja je u onoj mjeri kao nekada, podržavala vrhunski alpinizam.^[1]

Najveća tragedija poljskog alpinizma na Himalajima desila se 1989. god. Poginula su petorica alpinista od udara lavine, nakon što su dvojica članova ekspedicije Eugeniusz Chrobak i Andrzej Marciniak osvojili vrh:^[19]

• Miroslaw Falco-Dasal,
• Mirosław Gardzielewski,
• Zygmunt Andrzej Heinrich,
• Andrzej Otręba
• Eugeniusz Chrobak umro slijedeći dan na Lho La prevoju.

Godine 2002-2003 Poljaci su organizovali ekspediciju na K2 koju je vodio Krzysztof Wielicki i koja se nije popela na vrh. Zbog vremenskih neprilika bezuspješna je bila i ekspedicija na Nanga Parbat (2006-2007. god.). Godine 2013, Wielicki je vodio ekspediciju na Broad Peak u zimskim uslovima. Petog marta, Adam Bielecki, Artur Małek, Maciej Berbeka i Tomasz Kowalski osvojili su vrh u najboljem vremenu za zimske uslove. Berbeka i Kowalski poginuli su prilikom silaska. I ekspedicija na K2 2018. god, koju je vodio Wielicki bila je neuspješna.^[20]

Britanski autori Peni i Peter Gillman, pišući o alpinizmu u Poljskoj sa kraja XX vijeka, nazvali su to vrijeme i svoju knjigu - Everest: osamdesete godine trijumfa i tragedije.^[21]

• 
  Andrzej Zawada 1980. god. kao vođa ekspedicije tokom osvajanja Mount Everesta 1980. god.
• 
  Wanda Rutkiewicz 1970. god u Tatrama
• 
  Leszek Cichy sa porukom koju je našao na vrhu Everesta 1980.
• 
  Jerzy Kukuczka i Andrzej Czok u vrijeme osvajanja Mount Everesta

Reference

1. „Wanda Rutkiewicz i zlatno doba poljskog alpinizma”. culture.pl. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
2. „Zlatne godine poljskog himalajizma: Uspjesi i tragedije od 1978 do 1989”. tandfonline.com - 02.03.2020. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
3. „Noshaq, Prvi zimski uspon”. American Alpine Club. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
4. „Ledeni ratnici: Poljska zlatna alpinistička generacija”. blog.theclymb.com - 02.03.2020. Arhivirano iz originala na datum 2021-10-18. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
5. „Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki - prije 35 godina osvojili Mount Everest”. sport.onet.pl - 16.07.2015. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
6. „Broad Peak, prvi zimski uspon poljske ekspedicije”. .planetmountain.com - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
7. „Simone Moro, zimski alpinizam u Himalajima”. .planetmountain.com - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
8. „Nepalski alpinisti na K2 u zimskim uslovima”. dw.com - 17.01.2021. Pristupljeno 17. 01. 2021. 
9. „Andrzej Zawada, lider”. web.archive.org. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno 13. 9. 2020. 
10. „Wanda Rutkiewicz – 30 god od kada je Wanda Rutkiewicz stala na K"”. www.tvp.info. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
11. „Wanda Rutkiewicz”. Arhivirano iz originala na datum 2021-01-26. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
12. „Jerzy Kukuczka - Autobiografija”. sport.onet.pl - 16.07.2015. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
13. „Krzysztof Wielicki dobitnik Zlatnog cepina za životno djelo”. Pristupljeno 13. 7. 2019. 
14. „Kevin Fedarko: Planina planina - Outside Magazine November 2003”. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-19. Pristupljeno 2021-01-29. 
15. "AdventureStats Special: Ne ispenjane rute na K2
16. „K2 južna strana”. americanalpineclub.org - 1987. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
17. „Broad Peak: nema nade za Macieja Berbeku i Tomasza Kowalskog”. Planetmountain. 8 March 2013. Pristupljeno 9 March 2013. 
18. „Piotr Morawski nestao na Dhaulagiri”. himalman.wordpress.com - 08.04.2009. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
19. „Velika tragedija poljskih penjača”. himalman.wordpress.com - 26.09.2009. Pristupljeno 13. 9. 2020. 
20. „Prekinuta ekspedicija na K2”. bbc.com - 05.03.2018. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
21. Everest: osamdesete godine trijumfa i tragedije - books.google.de