Zabajkalski kraj (rus. Забайкальский край) je federalni subjekt Ruske Federacije koji se nalazi u dalekoistočnom okrugu. Ima 1.004.125 stanovnika[1] i površinu od 431.900km².[2] Sjedište kraja je Čita.[3] Zabajkalski kraj je postavljen 1. 3. 2008. spajanjem Čitske oblasti i Aginskoburjatskog autonomnog okruga. [4]
Historija
Regija je povezana sa Transsibirskom Željeznicom u 1890-ih.[4]
11.III. 2007. je održan referendum u Čitskoj oblasti i Aginskoburjatskom autonomnom okrugu o spajanju ovih regija u Novom Zabajkalskom kraju. Više od 90% glasača su glasali za spajanje, i Zabajkalski je nastao 1. III. 2008. [5]
Geografija
Zabajkalski Kraj ima površinu od 431.900km².[2] Zabajkalski kraj graniči se sa Jakutijom, Amurskom oblasti, Burjatijom, Irkutskom oblasti i sa Mongolijom i Kinom. Teritorija kraja je pokrivena planinama i najviši vrh je na 3073 m nad morskom visine. Najveće rijeke koje teče kroz Zabajkalskog kraja su Onon, Šilka, Argun, Vitim, i Oljokma.[4] Iako je Zabajkalski kraj dobio ime po Bajkalskom jezeru, ne graniči se s njim.[4]
Klima Zabajskalskog kraja je suha i vrlo kontinentalna.[3] Prosječna temperatura iznosi -25.6°C u januaru i +18.0°C u julu.[4]
Ekonomija
Zabajkalski kraj uglavnom proizvodi ugljen, kalaj, uranijum, mašine i vunu.[6]
Demografija
Prema popisu stanovništva iz 2021., Zabajkalski kraj ima 1.004.125 stanovnika od kojih 89% su Rusi. Burjati su najbrojnija manjina sa 7.4% stanovništva.[7] stanovništvo kraja je u padu. Prema popisu iz 2010. živjelo 1.108.791 stanovnika u kraju i prema popisu iz 1989., 1.375.300 stanovnika.[8] 69% stanovništva živi u gradovima i najveći gradovi su Čita, Krasnokamensk, Borzja, Petrovsk-Zabajkalski i Nerčinsk.[1]
Religija
Prema ankete iz 2012. 28% stanovnika vjeruju u nekog boga ali nisu religiozni i 17% ne vjeruju u boga. 26% stanovnika su Pravoslavni, 6% su Hrišćani bez pripadnost do jedne crkve i 6% su Budisti. 16% nisu izjasnili se.[9]
Politika
Dužnost gubernatora objavljuje Aleksandr Mihajlovič Osipov od 2019. godine. [10]
Reference
- ↑ 1,0 1,1 „Численность городского и сельского населения по полу по субъектам Российской Федерации” [Urbano i ruralno stanovništvo prema spolu po subjektima Ruske Federacije] (ruski). Ruski zavod za statistiku.
- ↑ 2,0 2,1 (ruski) российский статистический ежегодник 2023 [Ruski statistički godišnjak]. Ruski federalni zavod za statistiku. 2023. str. 63.
- ↑ 3,0 3,1 „Zabaykalye” (engleski). Encyclopedia Britannica.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 „Trans-Baikal Territory” (engleski).
- ↑ Graber, Kathryn; Long, Joseph (2009.). „The Dissolution of the Buryat Autonomous Okrugs in Siberia: Notes from the Field” (engleski). Inner Asia: 150-152.
- ↑ Mikhail S. Blinnikov (2011.) (engleski). A geography of Russia and its neighbors. New York.
- ↑ „Национальный состав населения”. Ruski zavod za statistiku.
- ↑ Gurova, Olga (2017.). „The Main Tendencies of Social and Economic Transformation of Cities in the Trans-Baikal Territory”. Journal of Urban and Regional Analysis: 178.
- ↑ „Численность населения”. Sreda.
- ↑ „Биография. Губернатор Забайкальского края”. Oficialnii portal Zabajkalskii kraj. Pristupljeno 30.XI.2024.
_-_Zabaykalsky_Krai.svg)
