Voltin efekt je pojava električnog napona na dodirnim površinama dvaju različitih metala, koju je Alessandro Volta otkrio 1793.[1] Ako se dvije fino polirane pločice, npr. od cinka i bakra, s izoliranim dršcima, polože jedna na drugu i zatim naglo rastave, elektrometrom (voltmetrom) se može pokazati da je između njih postojao električni napon, tj. da su ploče imale različite el. naboje.
Naponski (Voltin) niz je naziv koji je dao Volta s obzirom na tu pojavu, pri čem je svaki navedeni metal elektropozitivniji od sljedećega (to je nazvano po njemu; Voltin niz).
Ovim redom je poredao te metale:
- Cink,
- Olovo,
- Kositar,
- Željezo,
- Bakar,
- Srebro,
- Zlato,
- Platina,
U kemiji je pak to poredak metala po sposobnosti da jedni druge reduciraju ili oksidiraju iz otopine. Manje plemeniti metali reduciraju plemenitije metale iz otopina njihovih soli. Najmanje plemenit metal reducira sve ostale, dok njega iz otopine njegovih iona ne može nijedan.
Uzrok su toj pojavi slobodni elektroni u metalima koji na mjestima dodira ploča prelaze iz jednoga metala u drugi. Ako npr. iz cinka prelazi više elektrona u olovo, nego li iz olova u cik, onda će cink postati pozitivno nabijen, a drugi negativno. Veličina tako nastaloga električnog napona među metalima ovisi o razlici u veličini rada potrebnoga da se elektron oslobodi s površine svakoga od tih dvaju metala. Metal kod kojega je potreban veći rad za izbijanje elektrona iz površine bit će negativno nabijen.
Voltin članak je najstariji tip galvanskog članka. Sastoji se od cinkove i bakrene elektrode koje su uronjene u razrijeđenu sumpornu kiselinu. Difuzijom iona stvara se napon polarizacije između metala i otopine, koji za cink iznosi -0,76 V, a za bakar +0,34 V. Razlika napona između elektroda iznosi 1,10 V, a to je napon koji se može dobiti iz Voltina članka. Voltin članak nije prikladan kao stalni izvor struje, jer se u njemu zbog polarizacije elektroda, protjecanjem struje stvara suprotni napon, koji kroz kratko vrijeme snizi nominalni napon od 1,10V na neznatnu vrijednost.
Izvor
- ↑ Hrvatska enciklopedija, Broj 11 (Tr-Ž), str.488. Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0
