Viktor III. (o. 1026 - 16. septembar 1087), rođen kao Dauferio, bio je 158. papa, od 24. maja 1086. do 16. septembra 1087. godine.
Poticao je iz drevne langobardske plemićke porodice. Rodio se kao sin-jedinac princa Landulfa V od Beneventa. Još u mladosti se htio zarediti, ali mu otac, zbog toga što je bio jedini nasljednik, to nije htio dozvoliti, pa mu je čak htio namentnuti dogovoreni brak. Očeva pogibija u sukobu s Normanima 1047. mu je omogućila da pobjegne od kuće u benediktinski samostan S. Sophia u Beneventu gdje je promijenio ime u Deziderije. Smatrajući tamošnji način života nedovoljno strogim neko vrijeme je živio po asketskim samostanima i zajednicama. 1050-ih je privukao pažnju pape Lava IX; zahvaljujući tome je u Firenci služio na dvoru pape Viktora II. Godine 1055. se odatle priključio dvojici benediktinaca na putu u Montecassino, gdje je odlučio ostati. Kada je papa Stjepan IX, koji je istovremeno bio opat tog samostana, mislio da će umrijeti, godine 1057. je imenovao Deziderija za svog nasljednika.
Deziderije se na mjestu opata istakao, te se ponekad navodi da je bio najveći opat Montecassina od vremena Svetog Benedikta. Uveo je disciplinu među redovnike čiji je broj narastao na 200, podigao nove građevine, ali je posebno povećao scriptorium u kome je dao prepisati cijeli niz crkvenih, ali i klasičnih knjiga. Kada je izbila Borba za investituru, Deziderije se kao sljedbenik crkvene reforme stavio na stranu pape Grgura VII, koji mu je povjeravao diplomatske misije s ciljem pridobijanja Normana na svoju stranu. S druge strane je, pogotovo 1080-ih, Deziderije sve više nastojao papin sukob sa carem Heinrichom IV riješiti mirnim putem, pa je zbog svog posredovanja čak počeo izazivati sumnje od strane Grgurovih pristaša.
Kada je Grgur 1085. umro u izgnanstvu, njegovim pristašama je trebalo gotovo godinu dana da u Rimu organiziraju nove izbore. Na njima je, slično kao i sam Grgur, Deziderije za papu izabran protiv svoje volje 24. maja 1086. Dolazak carskih trupa je iskoristio kao priliku za bijeg u Montecassiono, odakle je nekoliko mjeseci odbijao preuzeti papsku dužnost. Tek je nagovaranje princa Jordana I od Kapue i veliki sinod u Kapui uspio natjerati Viktora da konačno prihvati rezultat izbora, te se vrati u Rim, gdje je službeno ustoličen 9. maja 1087.
Njegov pontifikat, međutim, nije dugo trajao. Pristaše antipape Klementa III su ponovno stekle prednost u gradu, natjeravši ga da se povuče u Benevento. Tamo je augustu održao crkveni sinod na kome je potvrđena Klementova ekskomunikacija. Međutim, brzo se razbolio, te je odlučio otići natrag u Montecassino da umre. Tamo je i pokopan.
Sljedeće godine je za papu izabran Urban II.
|
|---|
| 1-4. vijek | | |
|---|
| 5–8. vijek | |
|---|
| 9–12. vijek | |
|---|
| 13–16. vijek | |
|---|
| 17. vijek - danas | |
|---|
|
