Viktor Samuel Bernfest je rođen 14. 8. 1894 u Brodu na Savi (danas Slavonski Brod) u židovskoj[2] obitelji Hermana i Neti Bernfest (r. Bauer).[3] Tijekom Prvog svjetskog rata Viktor je bio mobiliziran u Austro-ugarsku vojsku,[4] te poslan na rusko bojište gdje je bio zarobljen.[5] Po povratku s bojišnice, 1918 godine, Viktor se upoznao sa svojom budućom suprugom Milom Wod. U Zagrebu je iste godine započeo studij na istoj školi koju je završila Mila i to u klasi prof. Rudolfa Vladeca.[4][5] Uz Valdeca učitelji su mu bili Robert Frangeš Mihanović i Ivo Kerdić.[1] Povezani istim idealima i idejama o umjetnosti, Viktor i Mila su nastavili životni put zajedno, te otišli u Prag gdje je Viktor nastavio školovanje na praškoj Akademiji, prvo u specijalnoj kiparskoj školi kod profesora Jana Šturse, a potom u specijalnoj medaljerskoj školi cijenjenog češkog medaljera profesora Otokara Španiela kod kojeg je 1923 i završio studij.[4][5] Mila i Viktor su se u Pragu vjenčali i dobili prvog sina Stjepana. Zajedno su radili na seriji obiteljskih i intimnih portreta, posebice njihova sina. No, dok je Viktor još studirao, Mila se vratila u Kraljevinu Jugoslaviju i zaposlila se kao nastavnica modeliranja u Petrinji. Nakon završetka školovanja u Pragu, Viktor se vratio k obitelji u Petrinju gdje je dobio drugog sina Juricu. Nakon nekog vremena Viktor je dobio privremeni posao u školi u Petrinji. 1924 godine Viktor je sa suprugom zajednički izlagao u Zagrebu, u salonu Ede Ullrich, s 18 svojih i 7 supruginih radova.[1][2][4][6] Bio je član Diletanskog kazališnog zbora od 1925.[7] Početkom 1930-ih Viktor se rastao od supruge. Mila je odselila u Karlovac, dokle je Viktor ostao u Petrinji gdje je zasnovao novu obitelj. Bio je nagrađen prvom i s dvije druge nagrade na natječaju za projekt kovanog novca Kraljevine Jugoslavije. Međutim ti predlošci kasnije nisu izvedeni. Napisao je prikaz o svom učitelju Janu Štursi. U svom skulptorskom opusu izradio je "Ledu s labudom", portretno poprsje prof. Dursta, te "Glavu djevojĉice", zatim kompoziciju "Majka Banije", nekoliko grobnih plaketa i reljefa. Jedan od njegovih značajnih radova je reljef "Oplakivanje Krista" za grobnicu u Zagrebu petrinjske obitelji Gavrilović. Viktor je 1930-ih imao samostalnu izložbu u salonu Ullirch, koja je vrlo dobro prošla i kod kritike i kod publike. Robert Veith je tada pozvao "židovsku javnost da podrži ovog mladog umjetnika". Na podruĉju medaljerstva Viktor je napravio niz medalja. Najznaĉajnije su bile: medalja dr. Vilko Panac, "Ispitani čuvar lova", "Ispitani lovac", Ramiro Marcone i Giuseppe Masucci. Drugi svjetski rat donio je tragediju za Viktora i njegovu obitelj. Viktor je sudjelovao u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB), no 1942 godine bio je uhićen i deportiran u Koncentracijski logor Stara Gradiška. Nekoliko mjeseci kasnije od sigurne smrti ga je spasio njegov šogor, oftalmolog dr. Vilko Panac (kasnije isto poznat po spašavanju oca Lee Deutsch). Vrijeme provedeno u logoru duboko se usjeklo u Viktorovo sjećanje i odrazilo u njegovim kasnijim radovima. Nakon Viktorova oslobađanja uslijedila je još veća obiteljska tragedija kad je u prosincu 1944 godine uhićen njegov sin Jurica-Đuro kojeg je imao iz braka s Milom. Jurica-Đuro je ubijen u veljači 1945 godine.[1][2][4][6] Osim sina, Viktor je izgubio i brata Hinka, koji je pogubljen sa ženom i dvoje djece u koncentracijskom logoru Auschwitz.[3]
Nakon rata jedno kraće vrijeme je bio gradonačelnik Petrinje. 1946 izabran je za prvog predsjednika petrinjskog nogometnog kluba "Artur Turkulin", te Radničkog kulturno-umjetničkog društva "Artur Turkulin" 1948. bio je predsjednik organizacijskog odbora Festivala pjevačkih zborova SR Hrvatske u Petrinji od 1970 do 1972 godine.[7] Od 1950 godine s obitelji je živio u Zagrebu. Uz stalno zaposlenje i ostale društvene obveze nije mu ostalo vremena za umjetnički rad, premda je na portretima obitelji ili prijatelja, kao i na drugim manjim skulpturama, radio do kraja života. Velik dio svoga rada Viktor je posvetio medaljarstvu radeći uglavnom portrete i poprsja u profilu. Kod većine medalja izrađivao je samo avers, a dobar dio njih se danas nalazi, kao sadreni odljev, u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu. U Brodu je izlagao 1973 godine, a 2008 godine mu je u Muzeju brodskog Posavlja organizirana velika retrospektivna izložba.[1][2][4][6] Viktor Bernfest umro je 23. 8. 1978 u Zagrebu i sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.[8]
↑ 4,04,14,24,34,44,5Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Vesna Domany Hardy; Dvije ukrštene životne priče isprepletene skulpturom; stranica 23, 24; broj 113, siječanj / veljača 2010
Uzelac Schwendemann, Stribor (2010). Leksikon mrtvih (Prilog za prouĉavanje povijesti brodske Židovske zajednice), Slavonski Brod: Muzej Brodskog Posavlja. ISBN978-9536357461Uneseni ISBN nije važeći.
