Iskopane ruševine kod Ras Shamra.ulaz u kraljevsku palaču u Ugaritu
Ugarit (ugaritski: ? ? ? ?, Ugrt; arapski: أوغاريت) bio je drevni lučki grad na istočnom Mediteranu, na rtu Ras Šamra oko 11 km sjeverno od Latakije u sjevernoj Siriji, blizu suvremenog Burj al-Qasaba. Ugarit je slao doprinose Egiptu i održavao trgovačke i diplomatske veze s Ciprom (tada pod nazivom Alašija), što je okumentirana u arhivima nađenim na nalazištu i potkrijepljenim mikenskom i ciparskom keramikom koja je nađena tamo. Grad je bio na vrhuncu od 1450. do 1200. pne.
Historija
Iako se za nalazište smatra da je bilo naseljen i ranije, neolitički Ugarit je već bio dovoljno važan da se utvrđuje zidom još rano, možda oko 6000. pne. Ugarit je bio važan možda zato što je također bio luka i na ulazu na trgovačke puteve za Mezopotamiju.
Prvi pisani dokazi koji spominju grad dolaze iz obližnjeg grada Eble, oko 1800. pne. Ugarit prošla u sferu utjecaja Egipta, koja je duboko utjecala svoju umjetnost. Najraniji ugaritski kontakt s Egiptom (i prvo točno datiranje ugaritske civilizacije) dolazi iz karneol perla koji se povezuje sa Srednjim kraljevstvom faraona Senusreta I. (1971. - 1926. pne.). Također su pronađeni stela i kipić egipatskih faraona Senusreta III i Amenemheta III. Međutim, nejasno je kako su u ono vrijeme takvi spomenici došli u Ugarit. Amarna pisma iz Ugarita oko 1350. pne. bilježe jedno pismo od Ammittamrua I., Niqmaddua II., i njegove kraljice.
Vepar riton, Mikenska keramika uvezena u Ugarit, iz 14. do 13. vijeka pne. (Louvre)
Od 16. do 13. vijeka pne. Ugarit je ostao u stalnom kontaktu s Egiptom i Alašijom (Cipar).
U 2. mileniju pne. ugaritsko stanovništvo bili su Amorejci, a ugaritski jezik je vjerojatno bio izravno amoritskog podrijetla.[1] kraljevstvo Ugarit je kontroliralo u prosjeku možda oko 2000 km2. </ref name="pardee ">
Tokom dijela svoje historije bio je u neposrednoj blizini, ako ne na granici sa hetitskom državom.
Uništenje
Posljednji kralj Ugarita iz brončanog doba, Ammurapi, (oko 1215. do 1180. pne.) bio je suvremenik hetitskog kralja Suppiluliuma II. Točni datumi njegove vladavine su nepoznati. Međutim, sačuvano je kraljevo pismo [2] u kojem Ammurapi naglašava ozbiljnost krize s kojima se suočavaju mnoge bliskoistočne države od invazije morskih naroda. Ammurapi moli pomoć kralja Alašije, naglašavajući očajnu situaciju s kojom je Ugarit suočen:
Moj otac je, evo, neprijateljsko brodovlje je došli (ovdje); (?) Moji gradovi su spaljeni, I oni su učinili zlo u mojoj zemlji. Zna li moj otac zna da su svi moji vojnici i kola (?) u zemlji Hatti, a svi moji su brodovi u zemlji Lukka? ... Dakle, zemlja je prepuštena sebi. Neka moj otac to zna: Sedam brodova neprijatelja koji su došli ovdje nanijeli su nam mnogo štete[3]
Nažalost po Ugarit, pomoć nije stigla, a grad je spaljen do temelja krajem brončanog doba. Njegovo rušenje razine sadržana Late Helladic IIIb budan, ali ne i LH IIIC (vidi mikensko razdoblje).
Stoga, datum uništenja Ugarit je važan za datiranje faze LH IIIC u kontinentalnoj Grčkoj. Budući da egipatski mač s imenom faraona Merneptaha nađen u razini rušenja, 1190. pne. se uzima kao datum početka LH IIIC. Pločice ispisane klinastim pismom pronađene 1986. pokazuje da je Ugarit bio uništen nakon smrti faraona Merneptaha (1203. pne.). Općenito se znanstvenici slažu da je Ugarit već 8. godine vladavine Ramzesa III. (1178. pne.) bio uništen. Nedavna radioaktivna ispitivanja ukazuju da se uništenje dogodilo između 1192. i 1190. pne.[4]
Znanstvenici raspravljaju je li Ugarit bio uništen prije ili poslije Hattusa, glavnog grada hetitske države. Uništenje je slijedilo hiatus naselja. Mnoge druge mediteranske kulture bile su duboko potresene upravo u isto doba, navodno od strane invazije tajanstvenih "morskih naroda".
Natpisi u Ugarit se datiraju nastanak "ugaritskog pisma " oko 1400. pne.: 30 slova, svako za pripadajući zvuk, bila su urezana na glinenim pločicama. Iako izgledaju kao klinasto pisnemaju nikakve veze s mezopotamskim klinastim znakovima.Rasprava o tome je li fenički ili ugaritski "alfabet" nastalo prije. Iako pisma pokazuju malu ili nikakvu formalnu sličnost, standardni red slova (sačuvan u latinicu kao A, B, C, D, itd.) pokazuje velike sličnosti između sva pisma, sugerirajući da fenički i ugaritsko pismo nisu bili u potpunosti neovisni izumi.[5]
Ugaritski jezik je zabilježen u tekstovima iz 14. do 12. vijeka pne. Ugaritski jezik se obično klasificira kao sjeverozapadni semitski jezik i stoga srodan među ostalima hebrejskom, aramejskom i feničkom. Njegova gramatičke značajke su vrlo slični onima u klasičnom arapskom i akadskom. Posjedovao je dva roda (muški i ženski), tri padeža za imenice i pridjeve (nominativ, akuzativ, i genitiv); tri broja (jednina, dvojina i množina), a glagolske aspekte slične onima u drugim sjeverozapadnim semitskim jezicima. Red riječi u ugaritskom jeziku je glagol-subjekt-objekt (VSO), posjedovani-posjednikom (NG) (prvi element ovisi o funkciji i drugi je uvijek u genitivu), i imenica-pridjev (NA) (oba u istom padežu (tj. Sukladni)).[6]
Ugaritska književnost
Osim kraljevske korespondencije sa susjednim monarhijama iz brončanog doba, ugaritska književnost iz pločica pronađene u gradskim knjižnicama uključuju mitološke tekstove napisane kao poetske priče, pisma, pravni dokumenti, kao što su prijepisi zemljišta, nekoliko međunarodnih ugovora i niz administrativnih lista. Fragmenti nekoliko pjesničkih djela su identificirani kao "Legenda o Keretu", "Legenda o Danelu", "Priča o Baalu" i drugi fragmenti.[7]
Otkriće ugaritskih arhiva godine 1929 bilo je je od velikog značaja za biblijsku znanost, budući da su ovi arhive po prvi put pružili podroban opis kanaanskih vjerskih uvjerenja, u razdoblju neposredno prije izraelskog naseljavanja. Ovi tekstovi pokazuju značajne paralele s biblijskom hebrejskom književnosti, posebice u područjima božanske slike i pjesničkih figura. Ugaritsko poezija ima mnoge elemente kasnije pronađene u hebrejskoj poeziji: paralelizmi, metrički oblici, i ritmovi. Otkrića Ugarita doveli su do novih ocjena hebrejske Biblije kao književnog oblika.
Važni tekstualni nalazi iz nalazišta Ras Shamra (Ugarit) bacili su mnogo svjetla na vjerski život grada.[8]
Temelji Ras Shamra, grada iz brončanog doba,bili su podijeljeni u "četvrti." U sjeveroistočnoj četvrti iskopani su ostaci tri značajne zgrade ; hramovi Baala i Dagona i knjižnicu (ponekad se nazivaju kućama velikog svećenika). Unutar tih struktura na vrhu Akropole pronađeni su brojni neprocjenjivi mitološki tekstovi. Od 1930-tih ti tekstovi su otvorili neka početne razumijevanje kananske mitološkog svijeta i religije.
Arheologija
Nakon uništenja u ranom 12. vijeku pne., položaj Ugarita je bio zaboravljen sve do 1928. kada je jdan seljak slučajno otvorio staru grobnicu, dok je orao polje. Otkriveno područje je bila ugaritska nekropola u blizini morske luke Minet el-Beida. Iskapanja su otkrila grad čija je historija dosezala do 6000. pne.
Nalazište je bilo podnožje humka visokog oko 20 metara. Kratku istragu o grobnici na Minet el - Beida proveo Léon Albanese godine 1928. koji je također pregledao glavni humak Ras Shamra.[9] Prva znanstvena iskapanja Ugarita su poduzeta od strane arheologa Claudea Schaeffera iz arheološkog muzeja u Strasbourgu godine 1929.[10] Rad je nastavljen pod Schaefferom do 1970. uz stanku 1940-1947 zbog Drugog svjetskog rata.[11][12]
Iskapanja su otkrila kraljevsku palaču od devedeset soba postavljeni oko osam ograđenog dvorišta, i mnoge ambiciozne raskošne privatne odaje.Dva velika glavna hrama “okrunjuju” brdo:hram Baala, sina boga Ela, I hram boga Dagona, htoničkog bog plodnosti i pšenice. Tokom iskapanja u Ugaritu su otkrivene 23 stele. Devet od tih stela, uključujući i poznatu Baala gromovnika, iskopane su u blizini hrama Baala, četiri u hramu Dagona i dodatnih deset oko grada.[13]
Na mjestu iskapanja, pronađeno je nekoliko depozita klinastih glinenih pločica, a sve iz posljednje faze Ugarita, oko 1200. pne. To predstavlja palaču knjižnicu, hramsku knjižnicu - očito jedinstvene u svijetu u to vrijeme, dvije privatne knjižnice, jedna u vlasništvu diplomata po imenu Rapanu. Knjižnice u Ugaritu sadržavaju diplomatske, pravne, ekonomske, administrativne, skolastičke, književne i vjerske tekstove. Pločice su pisane na sumerskom, hurijskom, akadskom (jezikom diplomacije tog doba na Bliskom istoku), i ugaritskom (dotad nepoznatom jeziku). Barem sedam različitih pisama bilo je u uporabi u Ugaritu: egipatski I luvijski hijeroglifi, ciparsko–minojsko pismo, sumersko, akadsko, hurijsko i ugaritsko klinasto pismo.
Tokom iskapanja 1958. otkrivena je još jedna knjižnica sa glineninm pločicama. To su, međutim, rasprodane na crnom tržištu i nisu odmah pronađene. Danas su smještene u Institutu za antiku i kršćanstvo, Sveučilište Claremont, Kalifornija. Njih je priredio Loren R. Fisher 1971.[14]
Nakon 1970. iskopavanja su vodili Henri de Contenson slijedi Jean Margueron, Marguerite Yon, te potom Yves Calvet i Bassam Jamous godine 2000.[15]
Godine 1973. arhiva koja je sadržavala oko 120 pločica otkrivena je tokom zaštitnih arheoloških istraživanja. Godine 1994. otkriveno je više od 300 daljnih pločica na ovom nalazištu u velikoj tesarskoj zgradi, koja pokriva zadnje godine iz brončanog doba gradskoj postojanja.
The most important piece of literature recovered from Ugarit is arguably the Baal cycle, describing the basis for the religion and cult of the Canaanite Baal.
Također su pronađene pločice sa hurijskim pjesmama, uključujući poznatu himnu na božici mjeseca Nikkal, najstariji značajni preživjeli muzički zapis na svijetu. Nudi i tekst i muziku, koja je bila serija 2-tonska intervala koja se sviraju na 9-žičnim lirama.[16]
Dokumenti su otkrili mnoge paralele između drevnih Kanaanaca i Izraelaca. Leviratski brak, davanje najstarijem sinu većeg dijela nasljedstva is sl. je bila praksa zajednička obima narodima.
Najvažniji komad književnosti koji je preživio iz Ugarita je nedvojbeno Baalov ciklus, opisujući osnovu za religiju i kult kananskog Baala.
↑Charles Virolleaud, "Les Inscriptions Cunéiformes de Ras Shamra", Syria, vol. 10, str. 304–310, 1929; Claude F. A. Schaeffer, The Cuneiform Texts of Ras Shamra-Ugarit, 1939
↑Claude F. A. Schaeffer, The Cuneiform Texts of Ras Shamra-Ugarit: The Schweich Lectures of the British Academy 1937, Periodicals Service Co, 1986, ISBN3-601-00536-0
↑Claude F. A. Schaeffer et al., Le Palais Royal D'Ugarit III: Textes Accadiens et Hourrites Des Archives Est, Ouest et Centrales, Two Volumes (Mission De Ras Shamra Tome VI), Imprimerie Nationale, 1955
↑Loren R. Fisher, The Claremont Ras Shamra Tablets, Loyola Press, 1972, ISBN978-88-7653-248-1
↑Henri de Contenson, Préhistoire de Ras Shamra, Ras Shamra-Ougarit VIII, 2 volumes, ERC, 1992; Marguerite Yon, The City of Ugarit at Tell Ras Shamra, Eisenbrauns, 2004, ISBN1-57506-029-9 (Translation of La cité d'Ugarit sur le Tell de Ras Shamra 1979)
↑Anne D. Kilmer. 1984. "A Music Tablet from Sippar(?): BM 65217 + 66616". Iraq 46:69–80. This covers all 6 readable tablets up to that time.
Literatura
Bourdreuil, P. 1991. "Une bibliothèque au sud de la ville: Les textes de la 34e campagne (1973)". in Ras Shamra-Ougarit, 7 (Paris).
Drews, Robert. 1995. The End of the Bronze Age: Changes in Warfare and the Catastrophe ca. 1200 BC (Princeton University Press). ISBN0-691-02591-6
Sanford Holst. "Phoenicians: Lebanon's Epic Heritage," Cambridge and Boston Press, Los Angeles, 2005.
Ugarit Forschungen (Neukirchen-Vluyn). UF-11 (1979) honors Claude Schaeffer, with about 100 articles in 900 pages. pp 95, ff, "Comparative Graphemic Analysis of Old Babylonian and Western Akkadian", (i.e. Ugarit and Amarna (letters), 3 others, Mari, OB,Royal, OB,non-Royal letters). See above, in text.
Virolleaud, Charles, 1929. "Les Inscriptions cunéiformes de Ras Shamra." in Syria 10, pp 304-310.
Yon, Marguerite, 2005. The City of Ugarit at Tell Ras ShamraISBN1-57506-029-9 (Translation of La cité d'Ugarit sur le Tell de Ras Shamra 1979)
