Udruženje za pomoć carskoj vladavini (大政翼贊會/大政翼賛会, Taisei Yokusankai?) ili Udruženje za carsku pomoć
je bila frontovska politička organizacija koja je u Japanu za vrijeme Drugog svjetskog rata djelovala kao vladajuća politička stranka u de facto jednopartijskom sistemu. Osnovana je 1940. godine nakon višegodišnje eskalacije rata sa Kinom, odnosno nakon što su iz donjeg doma Carske dijete izbačeni zastupnici koji su se zalagali za prekid rata. Preostali zastupnici, koji su pripadali trima vodećim strankama - konzervativnoj Rikken Seiyukai, liberalnoj Rikken Minseito i socijalističkoj Shakai Taishūtō su se nakon toga okupili u kratkotrajni blok Liga članova Dijete koji podržavaju vođenje svetog rata, a potom su se, nakon dolaska princa Konoea na vlast sve tri stranke ujedinile u novu organizaciju. Konoe, koji je stao na njeno čelo, originalno ju je zamislio kao univerzalnu stranku koja je trebala zastupati sve svjetonazore i dijelove japanskog društva, odnosno onemogućiti njihove međusobne sukobe koji bi ugrozili japansku pobjedu u ratu. Glavni uticaj na stranku su, međutim, stekli radikalni desničari i ultranacionalisti, pogotovo nakon dolaska generala Tojoa na mjesto premijera 1941. godine, koji je kao službenu ideologiju uveo japanski nacionalizam, te počeo stranku organizirati i voditi po uzoru na fašističke pokrete u Evropi, uključujući njemačke nacionalsocijaliste. Godine 1942. su osnovan podmladak Yokusan Sonendan, koji je također služio i kao paravojna formacija po uzoru na nacistički SA, a također je i razvijena i mreža tonarigumija, lokalnih organizacija koje su obavljale socijalne, ali i policijske poslove. Na izborima 1942. godine je Udruženje kao jedina stranka glatko osvojila većinu. Udruženje, međutim, nije spriječilo frakcijske borbe među japanskim političarima u pozadini, a koje su posebno došle do izražaja nakon što se protiv Japana okrenula ratna sreća. Posljednji ratni premijer Kantaro Suzuki ju je ukinuo 13. juna 1945. godine, dva mjeseca prije kapitulacije.
Vanjske veze
