Starac i more je djelo koje je 1951. godine napisao Ernest Hemingway i koje je objavljeno 1952. godine.
Priča
U priči se govori o bici između starog, iskusnog ribara i jednog velikog igluna. Na početku romana objašnjeno je da ribar zvani Santiago već 84 dana nije ulovio niti jednu ribu. Nesreća ga je tako dugo pratila da su roditelji Manolinu, njegovom mladom šegrtu, zabranili da plovi sa njim i da umjesto toga radi kod uspješnijih ribara. Kako je on još uvijek bio odan starcu, svake je večeri posjećivao njegovu kolibu, dovlačio opremu za ribolov, donosio mu hranu i diskutirao o američkom bejzbolu, a naročito o svom omiljenom igraču, Joeu DiMaggiu. Santiago je rekao Manolinu da će sljedećeg dana isploviti daleko, uvjeren da će njegova nesreća brzo doći svome kraju.
Na 85-i dan Santiago isplovljava sam u svojem lakom čamcu. Zabacuje udice u podne prvog dana; velika riba, za koju je siguran da je iglun, zagrize mamac. Santiago ne može izvući igluna iz vode pa ovaj počne vući njegov čamac. Na taj način prođu dva dana i dvije noći, tijekom kojih starac održava napetost konopca sa udicom svojim tijelom. Mada je ranjen, Santiago pokazuje suosjećajnost prema ribi i često je naziva "bratom". Također odlučuje da je niko neće pojesti zbog njenog dostojanstva.
Trećeg dana riba počinje kružiti oko čamca, čime pokazuje da je umorna. Santiago, sada potpuno istrošen i u bunilu koristi svu preostalu snagu da privuče ribu i zabije harpun u nju, završivši time dugu borbu sa njom. Santiago zaveže igluna sa strane svog čamca i uputi se kući, razmišljajući kolika će biti cijena ulova i koliko će ljudi nahraniti.
Dok Santiago nastavlja svoj put prema obali, trag krvi u vodi privuče morske pse. Prvog, modrulja, Santiago ubije harpunom, ali pri tome izgubi sami harpun. Santiago napravi novi harpun od svog noža i kraja vesla, što mu pomogne da otjera drugi nalet morskih pasa; sve skupa, on ubije pet morskih pasa. Međutim, morski psi nastavljaju napadati i do večeri su gotovo potpuno pojeli Santiagov ulov. Ostaju samo glava, kralješnica i rep. Napokon dospjevši na obalu prije zore sljedećeg dana, Santiago se vuče do svoje kolibe, noseći teško jedro na ramenu. Uspijeva doći kući, legne u krevet i pada u dubok san.
Sljedećeg dana se oko broda (za koji su još prikačeni ostaci ribe) okupi grupa ribara. Jedan od njih je izmjeri i kaže da je duga 5,5 m od repa do nosa. Turisti u obližnjem kafiću je netočno smatraju morskim psom. Manolin, koji je bio zabrinut dok je starac bio u ribolovu, zaplače kada ga nađe u krevetu. Donese mu novine i kafu. Kada se starac probudi, jedan drugome obećaju da će opet ići u ribolov zajedno. Santiago se vrati u krevet i počne sanjati o svome doživljaju iz mladosti, kada je vidio lavove na nekoj afričkoj obali.
