Tampa Bay Buccaneers su profesionalna momčad američkog nogometa iz Tampe u Floridi. Trenutno se natječu u južnoj diviziji NFC konferencije NFL lige. U ligu su ušli 1976. godine, a najveći uspjeh im je osvojeni Super Bowl 2002. godine. Buccaneersi svoje domaće utakmice igraju na Raymond James Stadiumu.
Povijest kluba
Od 1976. do 1994.
Buccaneersi su osnovani sredinom 1970-ih nakon odluke NFL lige o proširenju s 26 na 28 ekipa. Za prvog trenera bio je postavljen John McKay, a natjecanje u NFL-u počeli su 1976. u zapadnoj diviziji AFC konferencije. Svoju prvu sezonu završavaju neslavno, bez ijedne pobjede u 14 utakmica. Sljedeće sezone prelaze u centralnu diviziju NFC konferencije, ali bez većih rezultatskih pomaka. Ipak, prve uspjehe nije trebalo dugo čekati. Predvođeni quarterbackom Dougom Williamsom, tight endom Jimmieom Gilesom i defensive endom Lee Royem Selmonom (proglašenim najboljim obrambenim igračem lige te sezone), 1979. osvajaju diviziju po prvi put. Tako ulaze u doigravanje i pobjeđuju Philadelphia Eaglese 24:17 u wild-card rundi, međutim, u divizijskoj rundi gube od Los Angeles Ramsa 9:0. U još dva doigravanja ulaze 1981. i 1982. ali svaki put ih izbacuju Dallas Cowboysi u prvoj utakmici. Sezonu kasnije, Buccaneersi počinju niz od 12 sezona sa deset ili više poraza, što je rekord lige.
Od 1995. do 2001.
Raymond James Stadium
Promjene nabolje stižu sredinom devedesetih. Malcolm Glazer kupuje klub[1] (koji je bio pred bankrotom), a za trenera postavlja dotadašnjeg koordinatora obrane Minnesota VikingsaTonya Dungya. Napredak u rezultatima dolazi 1997. kada Buccaneersi s deset pobjeda u sezoni ulaze u doigravanje po prvi put od 1982. Na krilima odlične obrane predvođene linebackerima Hardyem Nickersonom i Derrickom Brooksom, safetyem Johnom Lynchom i defensive tackleomWarrenom Sappom, u doigravanju pobjeđuju Detroit Lionse, ali u idućoj utakmici ih pobjeđuju Green Bay PackersiBretta Favrea. Nakon ove sezone očekivanja u klubu rastu, ali ih Buccaneersi ispunjuju tek za dvije godine, u sezoni 1999. Tada osvajaju diviziju sa 11 pobjeda, a Sapp je proglašen za najboljeg obrambenog igrača lige te sezone.[2] Pobjedom u doigravanju nad Washington Redskinsima dolaze do konferencijskog finala gdje su im protivnici St. Louis Ramsi s jednim od najboljih napada u povijesti, koji predvodi quarterbackKurt Warner. Ramsi ih u kontroverznoj utakmici pobjeđuju 11:6[3] i u idućoj utakmici osvajaju Super Bowl. U iduće dvije sezone Buccaneersi čine mali korak nazad, te oba puta gube od Philadelphia Eaglesa u prvoj utakmici doigravanja.
Pobjeda u Super Bowlu 2002.
Jon Gruden
Nakon drugog poraza u doigravanju od Eaglesa 2001., trener Dungy je otpušten, a novi trener postaje dotadašnji trener Oakland Raidersa Jon Gruden.[4] Gruden mijenja neke stvari u napadačkoj igri Buccaneersa, te uz otprije odličnu obranu osvaja diviziju sa 12 pobjeda u sezoni. Momčad predvode quarterback Brad Johnson, wide receiver Keyshawn Johnson, cornerback Ronde Barber i Warren Sapp, možda najveća njihova zvijezda. U divizijskoj rundi doigravanja pobjeđuju San Francisco 49erse 31:6, a tjedan kasnije uzvraćaju Eaglesima za poraze u doigravanju protekle dvije sezone pobjedom 27:10. Buccaneersi tako dolaze do Super Bowla po prvi put u svojoj povijesti. Tu su im protivnici Oakland Raidersi, klub koji je do prošle sezone trenirao Jon Gruden. U utakmici igranoj u San Diegu, Gruden se osvećuje Raidersima i Buccaneersi pobjeđuju 48:21 te osvajaju svoj prvi naslov prvaka.[5]
Od 2003. do danas
Međutim, Buccaneersi ne ostaju dugo na vrhu i iduće dvije sezone (sa 7 pobjeda 2003. i 5 pobjeda 2004.) ne uspijevaju doći do doigravanja, što im polazi za rukom još samo dvaput do 2013. (2005. i 2007.). Od 2008. do 2013. Buccaneersi su dvaput treći u diviziji i četiri puta posljednji četvrti. Početkom 2014. za trenera momčadi je postavljen Lovie Smith,[6] trener linebackera u momčadi Buccaneersa od 1996. do 2001.
