Sandžak-beg (tur. Sancakbeyi) je naziv za upravnika ili vladara jednog sandžaka, podoblasti unutar vilajeta, tj. jedne od provincija Osmanlijskog carstva. Turska riječ Sancakbeyi znači doslovce gospodar (beg) zastave ili barjaka (tur. sancak).
Kroz vijeme su osmanski sultani razvili sustav administrativnih podjela da bi lakše upravljali zemljama nakon širenja u osvajačkim pohodima. U pograničnim krajevima je najvažnija upravna jedinica bila sancak a sandžak-beg je pak bio podređen beglerbegu («begu nad begovima») koji je upravljao ejaletom i zapovijedao svojim podređenim sandžak-begovima u ratu. U nekim slučajevima sandžak-beg je direktno odgovarao za svoje postupke na Uzvišenoj kapiji u Istanbulu, tako da je uživao u statusu relativne upravne autonomije prema beglerbegu. Djelatnost sandžak-bega je ličila na funkcije beglerbega ali u skromnijim razmjerima. Kao i beglerbeg, sandžak-beg je svoje prihode crpio iz poreza, koji se obično sastojali od prihoda gradova, pristaništa i luka unutar granica svog sandžaka. U svojoj pokrajini bio je zadužen prije svega za održavanje reda, za hapšenje i za kažnjavanje prestupnika, za potjeru razbojnika, za istragu protiv krivovjeraca, za opskrbu vojske ili za slanje materijala za gradnju brodova, kada bi to sultan naredio.
Iznad sandžak-bega je se za vrijeme Tanzimata (v. Midhat-paša) pojavio čin valije, vrhovnog namjesnika koji upravlja Vilajetom (1867.) i koji mijenja nestalog čina beglerberga.
Povezano
