Stožerni brigadir Rudolf Perešin je rođen 25. 3. 1958 u Jakšincu kraj Gornje Stubice u porodici Mije i Zorice Perešina. Odrastao je uz mlađu sestru Biserku i brata Dragu. Kada je brigadir Perešin imao 10 godina, 1968, otac mu je otišao na rad u Njemačku.[1] U osmom razredu osnovne škole opredjelio se za pilotski poziv. Završio je srednju vojnu školu Maršal TitoJugoslavenskog ratnog zrakoplovstvo (JRZ) u Mostaru. Uspješno je savladavo visoke medicinske i psihofizičke kriterije JRZ-a, a 1977 godine u Zadru je upisao Zrakoplovnu vojnu akademiju JRZ-a. 1981 godine je među najboljim pilotima, s natprosječnim rezultatima, završio pilotsku akademiju i dobio zvanje borbenog pilota, pilotska zlatna krila i prvi časnički čin. Te iste godine zbog visokih letačkih, zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti, posebno, zbog visoke tehnike pilotiranja, preciznosti i odmjerenosti u postupcima, izražene memorije i moći zapažanja, ušao je u grupu od 19 pilota odabranih za preobuku za nadzvučni avion MiG-21, te je kasnije bio određen za pilota-izviđača. Tokom karijere u JRZ-u brigadir Perešin je bio stacioniran na bihačkom vojnom aerodromu Željava u sklopu 125 LAE (lovačka avijacijska eskadrila). Leteći na MiG-ovima u Bihaću dostigao je stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.[2] Članom Saveza komunista Jugoslavije (KPJ) postao je tijekom srednje škole.[1]
Bijeg iz JNA
1990 godine, brigadir Perišin je odbio pristupiti novoosnovanoj stranci Savez komunista — Pokret za Jugoslaviju (SK-PJ). 25. 10.1991, za vrijeme prvog leta nakon duže pauze nametnute administrativnim zabranama letenja, brigadiru Perešinu je naređeno da sa MiG-om 21[2] (registracijska oznaka: 26112)[3] nadzire povlačenje Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz SR Slovenije nakon Rata u Sloveniji.[2] U tom trenutku imao je čin pukovnika JNA. Brigadir Perešin se planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i nazad preko Ljubljane, spustio u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije otprilike oko Bleiburga. Odmah po ulasku u Austrijski zračni prostor, izvukao je stajni trap, te se zaputio prema aerodromu pokraj Klagenfurta u, gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani MiG.[2] Brigadir Perešin je nakon bijega izjavio: "Ja sam Hrvat, ne mogu i ne ću pucati na Hrvate!".[2][4] Četiri dana kasnije, brigadir Perešin se vratio u Hrvatsku gdje je pristupio novoustrojenom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ).[2]
Karijera u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu
1994 godine brigadir Perešin je bio izabran za predsjednika novoutemeljenog Zagrebačkog saveza u zrakoplovno-tehničkoj djelatnosti. Svojom aktivnošću bitno je pridonio postavljanju temelja za okupljanje djece i mladih u programima tehničke kulture, osobito u zrakoplovno-tehničkim djelatnostima. 1995 godine imenovan je zapovjednikom lovačke eskadrile na Plesu. Brigadir Perešin je, uz svoju lovačku eskadrilu, sudjelovao u svim akcijama i operacijama Hrvatske vojske (HV), izvršavajući brojne borbene zadaće. 2. 5. 1995 godine, drugi dan Operacije Bljesak, brigadir Perešin je u ranim jutarnjim satima sa svojim MiG-om-21 izvršavao borbenu zadaću kod Stare Gradiške i Bosanske Gradiške. U borbenom zadatku su sudjelovala još tri MiG-a-21 HRZ-a tj. brigadir Ivan Selak kao vođa eskadrile, brigadir Zdenko Radulj i pukovnikIvica Ivandić. MiG brigadira Perešina je u trenutku obrušavanja za napad bio pogođen raketom Strela-2 (od ukupno pet lansiranih tom prilikom) ispaljenom iz Bosanske Gradiške, te se on na ekstremno maloj visini (ispod 50 metara) i u nesigurnom nagibu katapultirao iz aviona. Hrvatska strana je vjerovala da se brigadir Perešin sigurno prizemljio na srpskom teritoriju, dok se njegov MiG inercijom brzine prebacio preko Save na hrvatski, operacijom "Bljesak" već oslobođeni prostor. Kasnije se saznalo da se brigadir Perešin nakon katapultiranja onesvjestio, te smrtno stradao pri padu u Savu utopivši se.[5] Srpska strana je potvrdila da je njegovo tijelo pronašla 30 kilometara nizvodno u šipražju 28 dana nakon pada aviona. Nakon pronalska tijela bio je pokopan u Odžaku pokraj crkve, ispod bora i tu je bio cijelo vrijeme do potpisivanja Dejtonskog mirovinskog sporazuma. Nakon Dejtonskog mirovinskog sporazuma posmrtni ostaci brigadira Perešina su preseljeni u krug banjolučke vojarne.[6] Posmrtni ostaci brigadira Perešina su vraćeni Hrvatskoj 4. 8.1997 godine.[7] Brigadir Perešin je sahranjen 15. 9. 1997 na zagrebačkom groblju Mirogoj uz najviše državne počasti.[4][8]
Supruga brigadira Perešina, Ljerka Perešin, je 2014 godine izrazila sumnju da je njezin suprug bio zarobljen i ubijen.[9]
Sudbina Perišinovog MiG-a-21
MiG-21 brigadira Perešina je nakon prebjega neko vrijeme bio čuvan na klagenfurtskom aerodromu, te kasnije u centru Klagenfurta. Ne znajući što bi s njim, Austrijanci su ga naposljetku uz pomoć zrakoplovnih tehničara iz bivše Istočne Njemačke (DDR) rastavili i spremili u tenkovsku bazu u Grossmittelu, nedaleko od Bečkog Novog Mjesta. Za potrebe izložbe ponovno je sastavljen.[2]2011 godine MiG-21 brigadira Perešina je bio izložen u sklopu austrijske nacionalne zrakoplovne smotre AirPower11 u Zeltwegu. U katalogu smotre MiG je bio opisan kao "originalni MiG-21, koji je jedan od rata umoran jugoslavenski pilot – tijekom jugoslavenske krize – spustio u zračnu luku Klagenfurt". Srbija očekuje vraćanje MiG-a kao samoproglašena jedina nasljednica SFR Jugoslavije, no sličan je zahtjev u više navrata iznijela i Hrvatska.[3] 7. 5. 2019 MiG-21 vračen je u Hrvatsku.
24. 6.2004. u Gornjoj Stubici je otvoren spomen park "Rudolf Perešin" u kojem se nalazi statua brigadira Perešina i konzervirani MiG-21 koji je došao iz remontnog zavoda u Velikoj Gorici.[10] Zagrebački zrakoplovno tehnički savez Rudolfa Perešina nazvan je u čast brigadiru Perešinu.[11] U spomen na brigadira Perešina, u Gornjoj Stubici se svake godine od 1997 održavaju "Susreti za Rudija".[9]
Primorac, Branka (2001). Perešin - život i smrt, Čakovec: Zrinski d.d., Udruga "Susreti za Rudija Perešina". ISBN978-953-155-053-0Uneseni ISBN nije važeći.
Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!
.jpg)
