Rastava je izraz kojim mnoga zakonodavstva širom svijeta opisuju prvi korak koji neki bračni par poduzima u smjeru razvoda, odnosno situaciju u kojoj dva bračna druga počinju živjeti odvojeno.
U užem smislu rastava, za koju se ponekad koristi izraz zakonska rastava, označava isključivo situaciju temeljem koje bračni drug ili drugovi obavještavaju sud ili neki drugi nadležni organ da su rastavljeni; sama činjenica odvojenog života nema nikakvog efekta na njihov bračni status ili eventualni dalji tok brakorazvodnog postupka. U nekim državama kao što su Španija, Irska i Italija bračni drugovi moraju proći kroz točno određeni period zakonske rastave prije nego što na snagu stupi razvod, odnosno bračni drugovi dobiju pravo pokrenuti brakorazvodnu parnicu.
Rastava automatski ne mora dovesti do razvoda, jer se u tom periodu bračni drugovi mogu pomiriti. Ona ponekad služi i kao svojevrstan nadomjestak za razvod koji je bračnim drugovima nepoželjan iz ekonomskih, kulturnih, političkih i vjerskih razloga.
Katolička crkva u svom kanonskom pravu ne dozvoljava razvod, ali poznaje institut rastave od stola i postelje.
Vanjske veze
