Bio je sin grofa Borrella II, s kojim je sudjelovao u upravljanju državom od 988. Poslije očeve smrti je podijelio grofoviju zajedno sa svojim bratom Ermengolom - Ramon je dobio Barcelonu, a Ermengol Urgell.
Od 1000. do 1002. je vodio teške borbe sa Kordopskim Kalifatom, čije su snage pod Almanzorom nastojale osvojiti današnju Kataloniju. Poslije Almanzorove smrti u bitci kod Calatanazora iskoristio je priliku za pohod na jug prema Lleidi 1003. Sljedeće godine se, pak, morao suočiti s invazijom Almanzorovog sina Abd al-Malika. Iste je godine sudjelovao u bitkama kod Tore i Albese.
Njima je rat okončan, ali je 1010. Kalifat zapao u građanski rat, a što je Ramon iskoristio kao priliku za intervenciju. Sklopio je savez sa Muhamedom al-Mahdijem, jednim od pretendenata na kalifsko prijestolje, te porazio trupe njegovog suparnika Sulejmana II, poslije čega je zauzeto i opljačkao Kordobu i Muhameda doveo na prijestolje. Tokom istog pohoda mu je umro brat Ermengol. Iako se povukao iz Kordobe, njegova je intervencija produžila kaos u Kalifatu, i omogućila Kataloniji da bude sigurna od maurskih napada sve do njegove smrti.
1015. i 1016. je pokrenuo još nekoliko pohoda na jug. Njima je skupio sredstva kojima je osigurao vjernost vazalnih barona, ali i otpočeo izgradnju Barcelonske katedrale. Poznat je i kao prvi grof Barcelone koji je kovao svoj novac.
Naslijedio ga je sin Berengar, iako je prvih godina kao regent stvarno vladala njegova udovica Ermesinde.
