Paul Ulrich Villard se školovao u Parizu, u prestižnoj tehničkoj školi, gdje je kasnije nastavio raditi u kemijskom labaratoriju, sve do odlaska u mirovinu.
Do otkrića gama-čestica došao je prilikom proučavanja radijevihsoli, koje su bile spremljene u zaštićeni olovni spremnik, s malim otvorom na kojem je bila tanka pločica olova, koja je spriječavala izlazak alfa-čestica. Na osnovu skretanja u magnetskom polju, utvrdeno je da alfa-čestice imaju pozitivni električni naboj, a beta-čestice negativan električni naboj. Paul Villard je otkrio i treću vrstu radioaktivnog zračenja, za koju se utvrdilo da ima veliku prodornu moć i da ne skreće u magnetskom polju. Villard je bio skroman čovjek, tako da je naziv za novu vrstu radioaktivnog zračenja predložio Ernest Rutherford, budući da je on već otkrio alfa-čestice i beta-čestice. [1]
Za gama-čestice je utvrđeno da odgovaraju tvrdim rendgenskim zrakama. To su dokazali Rutherford i E. N. da Costa Andrade 1914., ogibom ili difrakcijom gama-čestica kroz odgovarajuću kristalnu rešetku, pomoću koje su uspijeli i odrediti i njihovu valnu duljinu. Prema dosadašnjim mjerenjima utvrđeno je da su valne duljine gama-čestica između 0,000466 nm i 0,0428 nm. Prema tome, gama-čestice odgovaraju kratkovalnom rendgenskom zračenju, ali za razliku od rendgenskog zračenja nastaju u atomskoj jezgri. [2]
↑[2]Arhivirano 2010-07-05 na Wayback Machine-u "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Sveučilište u Splitu, Kemijsko-tehnološki fakultet, 2006.
Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!