Parlamentarni izbori 2000. godine, odnosno Izbori zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog sabora (tada još uvijek pod nazivom Hrvatski državni sabor) održani su 3. siječnja 2000. godine, pa se nazivaju često i trećesiječanjskim izborima. Ovi izbori su bili po mnogočemu značajni, a može se reći da označavaju kraj prvog desetogodišnjeg razdoblja u povijesti samostalne Hrvatske. Na ovim izborima HDZ je po prvi put od samostalnosti izgubio vlast, a većinu u Saboru je dobila koalicija sastavljena od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka), iako je HDZ pojedinačno dobio najviše mjesta. Ovi izbori se događaju u periodu između smrti predsjednika Franje Tuđmana i izbora za novog predsjednika Republike. Tako će se u nešto od više od mjesec dana potpuno promijeniti vlast u Hrvatskoj – novi saziv Sabora sa koalicijskom većinom, nova Vlada Republike Hrvatske s Račanom na čelu, te novim predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem (ne treba izostaviti ni novoizabrane suce Ustavnog suda).
Raspisivanje izbora
Kako se približavao kraj mandata 3. saziva Sabora, očekivalo se da će predsjednik Tuđman raspustiti Sabor i raspisati izbore. Međutim, predsjednik Tuđman se razbolio te je hitno hospitaliziran. Time se javio problem raspisivanja izbora, budući da je predsjednik bio na intenzivnoj njezi, a Ustav Republike Hrvatske jasno je propisivao rokove za raspisivanje izbora. Hrvatska se našla u svojevrsnoj ustavnoj krizi. Prijašnji saziv nije raspušten, čekajući da se on raspusti po sili Ustava na dan isteka mandata. Za to je vrijeme Sabor donio Ustavni zakon o privremenoj spriječenosti Predsjednika Republike Hrvatske za obavljanje svojih dužnosti, budući da Ustav nije predviđao taj slučaj. Privremenim predsjednikom Republike postao je akademik Vlatko Pavletić, predsjednik Zastupnčkog doma Sabora. On je 27. studenog 1999. raspisao izbore za ponedjeljak, 3. siječnja 2000. godine, čime je stvoren svojevrstan presedan. Taj dan je u Republici Hrvatskoj bio neradan.
Izbori
Nešto više od 3, 8 milijuna birača iz Hrvatske (i 350 000 birača s pravom glasa u dijaspori) su na izborima po četvrti put birali novi sastav Hrvatskog državnog sabora. U Zastupnički dom birano je 140 zastupnika razmjernim sustavom, u 10 izbornih jedinica u kojima se biralo po 14 zastupnika. Hrvatska dijaspora birala je svoje zastupnike u posebnoj 11. izbornoj jedinici, čiji se broj utvrđuje metodom tzv. nefiksne kvote nakon što će biti poznati rezultati izbora u Hrvatskoj. Pripadnici nacionalnih manjina na području cijele države birali su svojih 5 predstavnika.
Za 150 mjesta u Saboru natjecalo se je 4 006 kandidata, a u izborima je sudjelovalo 55 stranaka, od čega 18 koalicija i 20 neovisnih lista.
Izbore je nadgledalo oko tisuću međunarodnih promatrača i gotovo 6000 promatrača nevladinih udruga, od kojih je preko 5600 bilo akreditirano od strane GONG-a. Izbori su se po prvi put provodili po novom Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor, a koji je uveo proporcionalni sustav, za razliku od dotadašnjeg mješovitog.
Rezultati
Vanjske veze
