Sveti Lino je bio drugi papa, nasljednik svetog Petra, od 67 do 79. Rođen je u nepoznatom mjestu u Toskani, a umro je vjerojatno u Rimu. Prema drugim izvorima, Lino je podrijetlom iz mjesta Volterra u Toskani.[1]
Gotovo ništa nije poznato o Lininu životu. Stari spis, Apostolske konstitucije, spominje da je Linu za biskupa zaredio sveti Pavao, te da ga je Petar odredio za svoga nasljednika. U istom spisu kaže se da mu se majka zvala Klaudija (neki kasniji spisi držat će da mu je to bila sestra). Sv. Irenej Lionski (oko 135.-202.) ističe da na ovog papu misli i pisac Druge poslanice Timoteju, kad na kraju toga pisma prenosi pozdrave od »Line, Klaudije i sve braće« (2 Tim 4,21).
Proglasio je prvih 15 biskupa, uveo je davanje palija, organizirao unutarcrkveni svećenički raspored i uveo pravilo da žene smiju ulaziti u crkvu pokrivene glave, a koje pravilo je trajalo sve do 1960-ih godina.[2]
Prema nekim izvorima (npr. Liber pontificalis) Lino je umro mučeničkom smrću. Ipak, oko toga se ne slažu svi povjesničari, budući da u to doba nije bilo progona Crkve, a ubio ga je konzul Saturnin odrubivši mu glavu 23. rujna 76. godine.[2] Prema predaji, pokopan je na Vatikanskom brežuljku, a postoji zapis iz 7. stoljeća o nalasku natpisa uz Konfesiju svetoga Petra na kojem se vidi i ime svetoga Line pa je prema tome bio pokopan uz svetog Petra.[2]
Spomendan ovoga sveca slavi se 23. rujna.
Izvori
Vanjske veze
|
---|
1-4. vijek | | |
---|
5–8. vijek | |
---|
9–12. vijek | |
---|
13–16. vijek | |
---|
17. vijek - danas | |
---|
|