Opijelo, pravoslavni crkveni obred (crkvena služba) praćena pojanjem i čitanjem molitava nad mrtvacem pri sahrani. Opijelo obavljaju sveštenik i pojac.
U zakazano vrijeme dolazi sveštenik. Njega dočekuje domaćin i vodi ga u prostoriju gdje je pokojnik. Nakon što sveštenik uzme potrebne podatke o umrlome, kovčeg (sanduk) s pokojnikom iznosi se u dvorište, gdje se vrši opijelo. U mjestima gdje postoji kapela, svi dolaze u zakazano vrijeme na sahranu, i u određeno vrijeme se vrši opijelo. Najprije se podijele svijeće svima prisutnima, koje se upale i drže u toku opijela. Za vrijeme opijela rodbina stoji s desne strane kovčega, a kovčeg je okrenut tako da pokojnik gleda prema istoku. Dok traje opijelo vlada potpuna tišina i potpuna ozbiljnost. Krst stoji kraj glave pokojnika. Također, kraj glave se postavlja manji stolić na koji se stavlja žito (koljivo), skuhano kao za slavu. U žito se stavlja jedna svijeća. Pored žita potrebna je i jedna bočica u kojoj je pomiješano vino i ulje (uspomena na svetu tajnu jeleosvećenja), kojim se poslije opijela preliva pokojnik.
Na stolić se stavlja i jedna čaša s čistim vinom i kašičicom da sveštenik na kraju opijela prelije žito. Tu se još stavlja pogača i tacna s medom. Pogača simbolizira samog Hrista, koji je hljeb života, dok je med sladost raja i vječnog blaženog života.
Napomena
Riječ opijelo ima i ekavski oblik opelo, koji se koristi i među izrazitim ijekavcima (npr. u Baranji). Postoji i glagol opojati (nesvršeni oblik: opojavati) sa značenjem: održati opijelo, opjevati mrtvaca.
Povezano
Izvori
