Norilag ili Noriljski korektivni radni logor (ruski Норильлаг, Норильстрой, Норильский ИТЛ) bio je gulag, tj. radni logor kojeg su uspostavile i vodile sovjetske vlasti u Noriljsku, Krasnojarski kraj, Ruskoj SFSR, u SSSR-u. Postojao je od 25.6. 1935. do 22.8. 1956.[2]
Prvotno je radna snaga u Norilagu bila odgovorna za izgradnju noriljskog rudnog centra za eksploataciju bakra i nikla. Njegove aktivnosti su s vremenom proširene u praktički sve ekomonske funkcije za regiju, od ribarenja do "izgradnje kuće u kojoj je živio drug Staljin".
Broj zatočenika rastao je s vremenom: u oktobru 1935. bilo je 1.200 zatvorenika. Istog mjeseca 1939. bilo ih je već 19.511. U januaru 1951. Norilag je dosegnuo vrhunac sa 90.000 zatočenika, od čega je 20.000 otpalo na poseban logor br. 2, odvojen za isključivo političke zarobljenike.[1] Arhivski spisi navode da je smrtnost ipak bila niža nego u drugim sovjetskim koncentracionim logorima: 1942./'43. je prosječna smrtnost svih sovjetskih gulaga bila 25% po broju zatvorenika, dok je u Norilsku ipak bila 5,5%. [1] Prema zvaničnim podacima, broj poginulih u Norilagu tijekom te 21 godine bio je 16.806.[3]
Nakon Staljinova smrti 1953., u podlogoru Gorlagu je izbila velika noriljska pobuna.[4]
Spisak slavnih zatvorenika
Izvori
- Knjige
- Schlögel, Karl (2011), Mastering Russian Spaces - Opseg 74 iz Schriften des Historischen Kollegs, Historisches Kolleg München, Oldenbourg Verlag, ISBN 9783486704457
- Russian Life, Opseg 50, Rich Frontier Publishing Company, 2007
- Žuravlev, Sergej V. (2003), "Ich bitte um Arbeit in der Sowjetunion": das Schicksal deutscher Facharbeiter im Moskau der 30er Jahre, Ch. Links Verlag, ISBN 9783861532750
