Nikolina Butorac (Zagreb, 1986), hrvatska je izvedbena i multimedijska umjetnica i dizajnerica. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Academy of Fine Arts, University of Zagreb). Živi i djeluje primarno u Zagrebu. Svoje autorsko djelovanje posvetila je, između ostalog, ekološkim izvedbama i pedagoškom radu s mladima. U svojim izvedbama često proispituje koncept srama. Dio djelovanja provodi na umjetničkim rezidencijama u Finskoj i Portugalu gdje postavlja svoje umjetničke instalacije. U svom umjetničkom radu služi se i drugim medijima – slikarstvom, fotografijom i filmom. Predstavljala je i izvodila na raznim festivalima poput Op.Art festivala u Opatiji, Urban Festivala u Zagrebu, Performance Art Festival u Osijeku, Noći Performansa u Rijeci, Ars Kozara u Bosni i Hercegovini i mnogim drugima. Surađivala je s ostalim vizualnim i izvedbenim umjetnicima kao što su Darko Brajković, Ivana Kleinertz i Marta de Menzes i udrugama i institucijama kao što su Cultivamos Cultura iz Portugala i MSU u Zagrebu. [1] Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
Projekti
Čajevima protiv ravnodušnosti (2014.)
Na Noći Performansa Zagreb u sklopu Perforacija autorica izvodi site-specific događaj kojim se kroz performans bavi trenutnim stanjem mladih ljudi na tržištu rada – dotiče se problema eksploatacije radnika, intergeneracijskih konflikata i nemogućnosti integracije mladih u današnje tržište rada. Performans je podijeljen u dva dijela: u prvom dijelu Nikolina Butorac priprema čajeve za publiku recitirajući sastojke koje stavlja u proključalu vodu dok u drugom dijelu ona dijeli pripremljene čajeve publici. [2] Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
Zapisi o mirisu (2016.)
U gradskom muzeju u Umagu Nikolina Butorac zajedno sa svojim suradnikom Darkom Brajkovićem izvodi performans pred posjetiteljima muzeja. U prvom dijelu performansa izvođači leže prekriveni mješavinom lovorovog lišća, kadulje, lavande i limunske trave fokusirajući se na miris biljaka čekajući da im prizove izgubljenu uspomenu. U drugom dijelu performansa oni se ustaju i zapisuju svoje iskustvo pozivajući publiku da im se pridruži. Performans je inspiran djelima Marcela Prousta i njegovim refleksijama na vrijeme i uspomene. [3] Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
Prava učenika (2018.)
Performans je realiziran za djecu i njihove roditelje u Centru Kulture Pešćenica u Zagrebu s ciljem predstavljanja današnje edukacije kroz oči djece. U prvom dijelu izvedbe Nikolina Butorac publici nalaže da pročitaju 7 prava studenata dok si paralelno zateže vrat lisnatom granom. Nakon što pročitaju prava nalaže publici da dodaju novo pravo na temelju dobrih ili loših iskustava u osnovnoj školi. Kao materijaliziranu uspomenu na događaj nudi publici da posade zrno kukuruza u vrtovima Centra Kulture Peščenica. [4] Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
Iza crvenog (2018.)
U sklopu Noći performansa u Rijeci u sklopu Perforacija Nikolina Butorac po prvi put izvodi performans u kojem u korelaciju postavlja sram i vlastito djelovanje. U performansu ona otiskuje sve ono što čini njen identitet (putovnicu, osobnu iskaznicu, indeks) u svoju krv i preslikava na papir. Paraleno u sklopu performansa propituje svoj sram i kako se on materijalizira. Pokušava potaknuti publiku na uključivanje u performans. Kasnije ovaj performans ponavlja u okviru 18. Performance Art Festivala u Osijeku. [5]
Praznina doma (2018.)
Na 16. Festivalu Prvih Nikolina Butorac postavlja svoju zvučno/prostornu instalaciju kojom u novom mediju propituje stanovanje kao radnju i stan kao fiktivni objekt, koji si mladi u današnje vrijeme ne mogu priuštiti. Radom osvaja i prvu nagradu žirija koji je nagradu obrazložio ističući „kako je riječ o radu koji duboko problematizira nesnalaženje i nemoć u situaciji koja je nova i bez vidljivog izlaza. [6]
Pojedeni dom (2019.)
Na manifestaciji „Ljeto u MSU“ Nikolina Butorac svojim eat-art performansom koji je svojevrsni tematski nastavak na njezinu instalaciju „Praznina doma“ ponovno tematizira nemogućnost posjedovanja vlastitog stana za mlade ljude. Butorac u performansu dopušta ljudima da na njenom kiparsko-gastronomskom stolu nacrtaju svoj imaginarni stan ili atelje te ga onda ona konstruira od smjese zobi, maka i banane. Novonastali stan-kolač vlasnik tada ima priliku „požderati“ te se tako vrlo doslovno pruža prilika da vlasnik „poždere“ stan umjesto da stan novčano „poždere“ njega kako to biva u trenutnoj socioekonomskoj situaciji za mlade u Hrvatskoj. [7]
Popis djela
- Ples u Importanne Centru, 2010 - Zagreb
- Biljke snage, 2013 – Dani performansa, Osijek
- Čajevima protiv..., 2014 - Perforacije Festival, Zagreb
- Zapisi o mirisu, 2016 - Artum izložba, Umag
- Recept za primjećivanje živućih elemenata u gradu, 2017 - Krk
- Prava učenika, 2018 - Zagreb
- Iza crvenog, 2018 – Perforacije, Rijeka
- Pojedeni dom, 2019 – Ljeto u MSU, Zagreb
Solo izložbe i instalacije
- Od Novog Zagreba do Dubrava, 2012 - Galerija SC, Zagreb
- Imati ili biti, 2014 - Galerija Fonticus, Grožnjan
- Majka Zemlja, 2015 - Umjetnik u rezidenciji, Rauma, Finska
- Kada ste se zaljubili u znanje?, 2017 – Umjetnik u rezidenciji, Cultivamos Cultura, Portugal
Izvori
1. https://nikolinabutorac.com/about-2/ Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
2. https://nikolinabutorac.com/2014/02/21/123/ Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
3. https://nikolinabutorac.com/2016/01/22/notes-of-scent/ Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
4. https://nikolinabutorac.com/2018/06/04/not-taking-part/ Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
5. http://www.plesnascena.hr/index.php?p=article&id=2256
6. https://www.glasistre.hr/kultura/festival-prvih-rad-praznina-doma-nikoline-butorac-dobio-nagradu-zirija-571560
7. http://www.plesnascena.hr/index.php?p=article&id=2338
8. https://nikolinabutorac.com/about-2/ Arhivirano 2020-06-12 na Wayback Machine-u
