Tamo je već igrajući za kadete ozlijedio koljeno, koje će ga pratiti narednih nekoliko godina. Kao tinejdžer već je bio na glasu kao nasljednik Alena Bokšića, a isticao se ponajviše nebeskim skokom i igranjem glavom. Prvi nastup za seniorsku momčad upisao je sa 17 godina pod vodstvom Zorana Vulića, par puta ulazio sa klupe, ali ga je s vremenom sve više počelo mučiti koljeno koje je kasnije bilo podvrgnuto operacijskom zahvatu.
Otkad više nije mogao nastupati za juniore, svi su ga treneri trentirali kao ozbiljnog konkurenta za prvih 11. No, zbog čestih ozlijeda nije uspio dobiti pravu priliku. Kad je za trenera došao Miroslav Blažević nazivao je svog centarfora svojom "letećom tvrđavom", te je na njega najozbiljnije računao. Konačnu afirmaciju opet mu je odgodila ozlijeda koljena. Te sezone oporavio se tek na proljeće, kada Blažević više nije bio na klupi Hajduka. Nastupio je, u tada vrlo lošoj momčadi Hajduka, protiv Osijeka na Poljudu, te sa 2 gola dao veliki doprinos u pobjedi od 3:0. I kasnije je ušao u momčad, zabilježivši 3 pogotka u 9 nastupa. Naredne sezone za trenera je opet stigao Vulić, koji ga je nakon vrlo dobrih utakmica na pripremama stavio u prvu momčad. Jelavić je postigao prvi pogodak te sezone, na gostovanju kod Međimurja. Kasnije je bilježio solidne nastupe, no malo pogodaka, ali ipak je pobudio zanimanje španjolskogEspanyola. Iako je na zimu mogao otići u inozemstvo, klub ga je odlučio zadržati. Na proljeće je redovito bilježio nastupe, ali ne toliko i golove. Međutim, Slaven Bilić ga je pozvao u reprezentativni dres za nastup na pripremnoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije pred susrete sa Estonijom i Rusijom 2. i 6. lipnja2007. godine.
Prije početka priprema za novu sezonu za pola milijuna eura prešao je u redove belgijskog prvoligaša Waregema, s kojim je sklopio 3-godišnji ugovor. Već je u debiju protiv Standarda postigao prvijenac za novu momčad, no, do kraja sezone postiže ih još samo 2 u preko 20 utakmica. Početkom lipnja 2008. prelazi u redove austrijskog prvaka Rapida.
.jpg)
