Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži zastarjele podatke Molimo vas da pomognete Wikipediji u ažuriranju članka, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor.
Nogometni klub Uljanik, od kojeg je nastala današnja NK Istra 1961, osnovan je 1948. godine od strane pulskogbrodogradilišta Uljanik. Prve uspjehe postiže 1959. i 1960. godine kada igra u kvalifikacijama za drugu jugoslavensku ligu. Godine 1961. dolazi do spajanja s NK Pulom u današnju NK Istru. Od tada, klub prestaje djelovati do 1964. godine, kada je na inicijativu Silvana Faragune i Ivana Čehića ponovno počeo sa radom, te nastupa u općinskoj ligi Pule.
Klub je od sezone 1966./67. nastupao u regionalnoj ligi Rijeka-Pula. Godine 1978. su kao prvoplasirana momčad lige, stekli pravo nastupa u jugoslavenskoj međurepubličkoj ligi, koju su tada činile Slovenija, Zagreb, Istra, Rijeka te dio Bosne i Hercegovine. No, u toj ligi Uljanik nije nastupio, jer se u njemu već natjecala pulska Istra, a grad je odlučio da ne može financirati dvije ekipe u istom rangu natjecanja. Isti uspjeh postiže i 1983., no ni tada ga grad nije podupro, te se nastavlja natjecati u regionalnoj ligi.
Nakon osnivanja Hrvatske nogometne lige, klub je igrao u drugoj ligi, od 1993. do 1998. kada ispada u treću ligu. Godine 2001. postaje prvak Treće HNL, te se vraća u drugu ligu.
Finale kupa
Dvije godine kasnije, klub ostvaruje svoj najveći uspjeh. Sezone 2002/03. pod vodstvom trenera Elvisa Scorie, Istra 1961, tada pod imenom Uljanik, igrala je u finalu hrvatskog nogometnog kupa, gdje su poraženi od splitskogHajduka ( 0-1, 0-4)[3]. To je zasada jedini put da je klub iz druge lige igrao u finalu hrvatskog kupa. Unatoč tome, klub se nije uspio plasirati u prvu ligu.
U svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni 2004/05., Pula 1856, je nakon solidnog starta (1-1 na Poljudu, sa tada aktualnim prvakom Hajdukom; prvi prvoligaški pogodak Pule postigao je Manuel Pamić, i 3-3 protiv Dinama), u 4. kolu protiv Osijeka ostvarila prvu povijesnu prvoligašku pobjedu. Pula 1856 je te sezone bila gotovo nepobjediva na vlastitom terenu (samo Hajduk ju je uspio pobijediti), dok na gostujućem terenu nije ostvarila niti jednu pobjedu. Klub sezonu završava na 10. mjestu, jednom iznad Međimurja koje je moralo igrati kvalifikacije za ostanak u prvoj ligi.
Sezone 2005/06., zbog sponzorskog ugovora sa Daruvarskom pivovarom, klub mjenja ime u NK Pula Staro češko, te na mjestu predsjednika kluba Giannija Rossandu zamjenjuje Orsat Zovko.[4] Nakon katastrofalnog starta u sezonu Pamić daje ostavku, a novi trener postaje Milivoj Bračun. Pod Bračunovim vodstvom, Pula Staro Češko doživljava pravi preporod, niže dobre rezultate, te postaje jedno od najugodnijih iznenađenja prvenstva. Među ostalima, posebno se isticao bosansko-hercegovački napadač Asim Šehić, koji je na kraju jesenskog dijela prvenstva prešao u švicarskiNeuchâtel Xamax, kojeg je tada vodio trener svih treneraMiroslav Blažević. Unatoč tome pivari - kako su ih tada zvali, i na proljeće nastavljaju sa dobrim rezultatima. Tada iznenada Bračun podnosi ostavku, te novi trener postaje bivši vatreni, Krunoslav Jurčić, koji je u svom debitantskom nastupu pobijedio Dinamo, te je Pula ostala za bod "kratka" od 6. mjesta koje je osiguravalo igranju u Ligi za prvaka. Nakon Šehićevog odlaska glavni igrač Pule postaje Stiven Rivić, koji je zajedno sa suigračima Vanjom Ivešom, Mahirom Iftićem, Manuelom Pamićem i drugima, sigurno doveo klub do 7. mjesta.
Nakon završetka sezone, Rivić, Pamić, Mijatović i Lukunić napuštaju klub. a Jurčiću je zbog špekulacija da bi mogao preći u Zagreb uručen otkaz. Nakon raskida ugovora sa Daruvarskom pivovarom, ime kluba mijenja se u NK Pula. Za vrijeme ljetne stanke iz zagrebačkogDinama su "u paketu" došli trener Stjepan Deverić, te Šarić, Kwedi, Barnjak i Cvjetković posudbu. Međutim, uprava nije mogla jamčiti uvjete koje su igrači tražili, te su zajedno sa Deverićem napustili klub. [5] Novi trener postaje Branko Tucak. Tucak je već nakon par kola, zbog neslaganja sa igračima i loših rezultata dao ostavku, te na kormilo Pule vraća se Kruno Jurčić. Klub je, opterećen financijskom krizom koja ga je pratila i prethodne dvije sezone, nizao loše rezultate, a jedan od rijetkih igrača koji se isticao bio je mladi Nikola Kalinić, koji je bio na posudbi iz Hajduka. Financijska kriza krajem godine doživljava svoj vrhunac, te Jurčić napušta klub kojemu je ozbiljno prijetilo gašenje. No, nakon intervencije istarskog župana[6], te dolaskom novih sponzora, osiguran je normalan rad kluba, te novi predsjednik postaje Darko Jergović,[7] a Nenad Gračan novi trener. Kalinića je Hajduk, unatoč njegovoj izričitoj želji da ostane u Puli[8] posudio Šibeniku, kao dio dogovora pri prelasku Ante Rukavine u redove splitskih bilih. Pula, unatoč stabilizaciji nastavlja sa lošim rezultatima, posebno na kraju sezone, kada je Gračana zamijenio Stanko Mršić.[9] Pula je svoju posljednju prvoligašku utakmicu do 2009. odigrala protiv Slaven Belupa, kojeg je tada vodio bivši trener kluba, Elvis Scoria. Klub sezonu završava na 11. mjestu, te je morao igrati dodatne kvalifikacije za ostanak protiv Zadra. U prvoj utkamici, u Zadru, Pula je, nakon sramotnog suđenja na njenu štetu, poražena sa 3-0, a delegat utakmice Dragutin Poljak, je sucu Vladi Svilokosu dodijelio najnižu ocjenu u povijesti HNL-a.[10][11] U drugoj utakmici, Pula je također poražena, ovaj put rezultatom 3-2, te ispada u drugu hrvatsku nogometnu ligu.
Nakon ispadanja iz prve lige, puno igrača je napustilo klub, između ostalih i Vanja Iveša, Mahir Iftić, Zedi Ramadani, Marko Maksimović, Marko Radas te Marko Jurić. S druge strane najzvučnija pojačanja bili su golman Robert Lisjak, Saša Šest, iskusni napadač Zoran Zekić, te "povratnici" Dalibor Pauletić i Igor Žiković. Također su dovedeni mladi igrači s istarskog poluotoka (Goran Barišić, Andro Švrljuga, Goran Roce i dr.). Za trenera je postavljen Valdi Šumberac. U ljeto 2007., nakon što je pulski trećeligaš Istra, nekoliko puta odbio spajanje sa Pulom, Istrini navijači Demoni su izjavili da će podržat Pulu (koja dotad nije imala organiziranu grupu navijača), ukoliko promijene ime, te plave klupske boje u žuto-zelene. To je učinjeno pa je klub peti put u šest godina promijenio ime, ovaj put u NK Istra 1961.[12] Drugoligašku sezonu Istra je jako dobro započela (14 bodova nakon 6. kola uz gol razliku 16-1), a među igračima isticao se mladi napadač Saša Šest, koji je pristigao iz Kamen Ingrada. No, nakon toga uslijedio je kraći niz loših rezultata, te ispadanje iz 1/16 kupa od četvrtoligaša Podravine. Krajem listopada momčad je preuzeo proslavljeni trener Elvis Scoria[13], a Šumberac je ostao na mjestu prvog pomoćnika, te Istra završava polusezonu na četvrtom mjestu. U zimskom prijelaznom roku, redove pulskog prvoligaša su pojačali iskusni branič Šime Kurilić, veznjak Ivan Lajtman, bivši Hajdukov napadač Natko Rački, mladi veznjak Admir Malkić te golman Igor Lovrić. Scoria je seniorskoj ekipi pridružio i mladog juniora Paola Grbca. Istra je dobro krenula u nastavak prvenstva, te se nakon pobjede nad tada drugoplasiranim Hrvatskim Dragovoljcem primakla na samo četiri boda zaostatka od mjesta koja vode u prvu ligu. Međutim, već u sljedećem kolu Istra 1961 je nakon niza katastrofalnih sudačkih pogrešaka na njenu štetu[14], poražena od lidera prvenstva, Croatije iz Sesveta, te se razlika povećala na sedam bodova zaostatka. Do kraja prvenstva, Istra nije napredovala na ljestvici, te sezonu završava na 3. mjestu, iako je u cijeloj sezoni primila samo 14 pogodaka.
Nakon završetka sezone, Istrin najbolji strijelac Saša Šest prelazi u Croatiju Sesvete, Zoran Zekić u Segestu, a dotadašnji kapetan Darko Raić-Sudar završava karijeru. Uz njih, klub su još napustili Kurilić, Žiković, Dobrić, Grabovac i Stambolija. S druge strane, u klub su pristigli mladi igrači iz istarskih klubova, Prelčec, Okić, i Kepčija, te Dragan Tadić, Dalibor Božac, Marijan Nikolić i mladi MalijacMohamed Kalilou Traore, kojeg je Elvisu Scoriji preporučio poznati španjolski trener Juande Ramos.[15] Iako je Rijeka, nakon što je smijenila Zlatka Dalića, mjesto trenera ponudila Scoriji, on je to odbio, uz obrazloženje da je odlučio završiti "pulski projekt", te uvesti Istru u prvu ligu[16]. Zeleno-žuti su solidno otvorili prvenstvo, te se klub najvećim djelom prvenstva nalazio pri vrhu tablice, tako da ni poraz nakon izvođenje jedanaesteraca u šesnaestini kupa od Karlovca, kojeg je vodio bivši Istrin trener Igor Pamić nije shvaćeno kao razočaranje.[17] Nakon pobjede u pretposljednjem kolu protiv istog suparnika, te remija u posljednjem kolu u gostima kod vodećeg Slavonca, Istra polusezonu završava na drugom mjestu sa četiri boda zaostatka za liderom prvenstva. Od igrača svojom atraktivnom igrom posebno se isticao Traore, te mladi LabinjanŠevko Okić koji je u polusezoni u 14 nastupa postigao 6 pogodaka. Nakon završetka polusezone, klub je zbog igranja na malonogometnim turnirima bez dopuštenja, raskinuo ugovor s napadačem Natkom Račkijem[18], Admir Malkić je poslan na posudbu u Žminj, a među zeleno-žute vratio se miljenik navijača, napadač Asim Šehić. Također, momčadi se priključio i Anton Dedaj. Istra je u proljetnom djelu prvenstva nastavila s dobrim igrama, te je 9. svibnja2009. pobjedom protiv Solina tri utakmice prije kraja prvenstva osigurala nastup u Prvoj HNL iduće sezone. Već u idućem kolu se pobjedom protiv Pomorca po prvi put u sezoni našla na vrhu tablice. No, u idućem kolu je, uz veliku pomoć sudaca[19] poražena na gostovanju protiv Karlovca, međutim pobjedom u zadnjem kolu nad Slavoncem, te uz poraz Karlovca, Istra je osvojila naslov prvaka Druge HNL.
Ponovno u prvoj ligi
U ljetnom prijelaznom roku, Istra je uspjela zadržati Traorea, unatoč pokušajima njegovog menađera da ga proda, a u kolovozu je, na opće iznenađenje, u Pulu stiglo najzvučnije igračko pojačanje u povijesti kluba, srpski reprezentativac Marjan Marković nakon isteka ugovora sa Crvenom zvezdom.[20] Unatoč tome što je konačno krenula obnova stadiona Aldo Drosina na koji bi se Istra 1961 trebala preseliti, klub zbog tehničkih nedostataka nije dobio privremenu licencu za igranje na svom stadionu Verudi, te je veći dio jesenske polusezone svoje domaće utakmice morao igrati u Rijeci, na Kantridi. Zbog loših rezultata, klub je sporazumno raskinuo ugovor sa Scorijom, te je za prvog trenera ponovno postavljen Valdi Šumberac. Nakon završetka polusezone, dolazi do promjena u upravi. Odlučeno je da se klub preregestrira iz udruge građana u sportsko dioničarsko društvo, što je prvi korak prema privatizaciji. Novi predsjednik kluba postaje ruski poduzetnik Mihail Ščeglov, a Jergović preuzima funkciju izvršnog dopredsjednika.[21] Ščeglov je tako ujedno postao i prvi strani predsjednik nekog hrvatskog kluba, te glavni sponzor kluba za slijedeće četiri sezone u koji bi trebao uložiti 800.000 € godišnje.[22] Najzvučnije pojačanje kluba u zimskom prijelaznom roku bio je kamerunacMathias Chago, koji je stigao na polugodišnju posudbu iz Dinama. Odmah nakon prvog poraza u nastavku sezone, smijenjen je Šumberac, te je za novog trenera izabran Zoran Vulić. Dobrim igrama, posebice pred kraj sezone, Istra završava na 11. mjestu, čime je izborila ostanak u ligi sljedeće sezone, a Asim Šehić je sa 15 postignutih pogodaka bio treći najbolji strijalac lige.
Stadion
Istra 1961 svoje domaće utakmice igra na stadionu ŠRC Uljanik Veruda koji ima 3.000 sjedećih i 500 stajaćih mjesta. Stadion je dobio ime po pulskoj četvrti Veruda, po kojoj su igrači dobili nadimak Verudeži. Stadion ne zadovoljava sve uvjete za natjecanje u Prvoj HNL, pa se od sezone 2010./11. planira preseljenje na gradski stadion Aldo Drosina, čija je obnova započela u ožujku 2009. Prema projektu predstavljenom 9. lipnja2008.[23] stadion bi trebao imati oko 10.000 sjedećih mjesta, reflektore koji bi omogućavali odigravanje noćnih utakmice, semafor s videozidom te će zadovoljavati sve kriterije HNS-a i UEFA-e, kako bi na njemu mogla igrati i hrvatska nogometna reprezentacija. Uz glavni stadion, uredit će se i pomoćno igralište s podlogom od umjetne trave, svlačionicama i tribinama za tristotinjak gledatelja.
Navijačka skupina
Navijačka skupina Istre 1961 su Demoni, kojih ima otprilike 300. Osnovani su 1992. godine kao navijači Istre, koja je tada igrala u prvoj ligi. U međuvremenu, "Istra" je ispala u treću ligu, a Istra 1961 (pod imenom Pula) se probila do prve. Godine 2007., nakon promjene imena i dresova kluba, Demoni su odlučili navijati za novu Istru. Tako su to sada navijači NK Istre 1961.
Omladinska škola
U kluba djeluju i omladinski pogoni, koji su temeljito kadrovski i organizacijski reorganizirani 2007. godine, a za voditelja je postavljen Sergio Scoria. Omladinska škola je podijeljena u 7 dobnih skupina, te okuplja oko 150 mladih nogometaša. Juniori i kadeti se natječu u Prvoj HNL, pioniri i mlađi pioniri u Juniorskom prvenstvu Istre, a prednatjecatelji U-11 i U-9 u Županijskoj ligi.
Dres
Istra 1961 je do sezone 2007/08., tradicionalno igrala u tamnoplavim dresovima. Nakon promjene imena, klub je preuzeo boje (zelenu i žutu) i dizajn dresa stareIstre, s iznimkom što Istra 1961 na "domaćem" dresu ima vodoravne zeleno-žute pruge, a Istra okomite.
Grb
Sadašnji grb Istre 1961 uveden je nakon promjene imena 2007., te sliči prijašnjem grbu NK Istre. Iznad grba nalazi se zlatna lopta okružena arenom (motiv sa prijašnjeg grba), a na vrhu se nalazi grb grada Pule. Lijeva strana grba je zelene, a desna žute boje, te se preko njih nalazi natpis NK ISTRA 1961.
Rivali
Rivali Istre 1961 su gradski suparnik Istra i Rijeka. Rivalstvo s Istrom je bilo najizraženije sezone 2001/02. kada su se Istra 1961 (tada pod imenom Uljanik) i Istra do zadnjeg kola borili za naslov prvaka 2. HNL Zapad - Jug. Klub je od Istrenaslijedio rivalstvo s Rijekom s kojom igra tzv. susjedski derbi. Posebno je izraženo rivalstvo između Demona i Armade, te su se te dvije navijačke skupine nekoliko puta i sukobile[24].
