Moja večera s Andre (engleski My Dinner with Andre) američki je art film iz 1981. kojeg je režirao Louis Malle. Scenarij su napisali Andre Gregory i Wallace Shawn, koji i tumače jedine dvije glavne uloge u filmu. Znakovitost ovog filma je što se odvija u cijelosti samo oko razgovora dvoje ljudi za večerom.
Očekivano, film nije bio komercijalni uspjeh u kino blagajnama, ali je stekao pohvale kritičara zbog hrabrog koncepta. Roger Ebert ga je prozvao svojim petim najdražim filmom 1980-ih[1] te ga je kasnije uvrstio na svoju listu "Velikih filmova".[2]
Radnja
New York. Pisac kazališnih predstava i povremeni glumac Wally odlazi u neki restoran naći se na večeri sa Andreom, umjetnikom kojeg nije vidio godinama. Andre mu ispriča što mu se dogodilo u zadnjih nekoliko godina: iskustva sa eksperimentalnim kazalištem pod vodstvom poljskog redatelja Jerzya Grotowskog, putovanje u Saharu, krajolici Škotske te sastanak sa Richardom Avedonom u Montauku, gdje je sudjelovao u ritualu preporoda. Wally neko vrijeme strpljivo sluša, ali mu onda da do znanja da previše živi u svijetu fantazije i apstraktnog razmišljanja, te da bi trebao živjeti u stvarnosti. Ipak, u razgovoru mu Andre da nekoliko argumenata zbog kojih Wally počne sumnjati u svoj pogled na svijet. Nakon večere, Wally odlazi u taksiju natrag doma te razmišlja o večeri.
Moja večera s Andre predstavlja još jedan stereotip za art-filmove, film u kojem se ništa ne dogodi. Dvojica ljudi sjede za stolom i razgovaraju. I to je cijeli film...Šala u oba slučajeva se temelji na kontrastu između "akcije" i inercije filma. Ali Moja večera s Andre je zapravo vrlo živahna afera sa dramatičnim dijelovima koje teku poput većine narativnih filmova...Večera je zapravo transgresivan film jer hrabro dozvoljava likovima da samo pričaju. Zapravo, dozvoljava da Andre govori dok, bitnije, Wally samo sluša.
Film ima posebnu privlačnost bilo kome tko je zainteresiran za ljudsku prirodu i kinematografiju; film Louisa Malla bio je jedinstven i izniman 1981., a i danas je razmjerno neobičan. To je pouka vrijednosti slušanja i dobivanja bogatstva o čovječanstvu samo zahvaljujući sposobnosti pričanja. Andre većinom govori, simpatićan lik koji glumi samoga sebe i koji govori o svojem zanimanu; glumi...To je najčišći primjer art filmotvorstva, mrvicu eksperimentalan, mrvicu intelektualan i mrvicu 'in' za pisce/glumce ranih 80-ih.
...ja sam ponovno zadivljen kako je predivno neobičan ovaj film, i kako nema ničega sličnoga poput njega. Trebao bi biti negledljiv, a opet, oni koji ga vole ga gledaju iznova i iznova, te su očarani...U drugom smislu, oni [Andre i Wally] su samo nositelji napete drame--filma u kojem ima više akcije nego u Otimačima izgubljenog kovčega. Ono što Moja večera s Andre iskorištava je dobro poznata sposobnost uma da zamisli priču koja mu se pripovjeda. I Shawn i Gregory su rođeni tvorci priča, i kako hodaju mi vidimo njihova lica, ali i zamišljamo puno više: Andre kojega živog zakopaju, svečenika koji se diže zahvaljući rubovima prstiju.
