Anne Elizabeth Redgate, The Armenians, 2000., Wiley-Blackwell. str. 7. ISBN0-631-22037-2. (en)
Mogulsko Carstvo (perzijski: شاهان مغول [Shāhān-e Moġul], urdu: مغلیہ سلطنت; samoprozvani: گوركانى [Gūrkānī]) ili Mughalsko Carstvo, bilo je carstvo na Indijskom potkontinentu.
Tijekom 16. stoljeća u Indiji je na vlast došla nova vladajuća dinastija – Mughal (perzijski: سلطنتمغولی هند [Muġalīh Sulṭanat], urdu: گوركانى), donijevši sa sobom bogatu islamsku civilizaciju i po prvi put ujedinila ovaj potkontinent nakon 1500 godina. Prvi mogulski vladar Babur stigao je iz Perzije i bio je u srodstvu s mongolskim carevima dinastije Timurida. On je s kasnijim Mughalima izgradio carstvo koje je početkom 18. stoljeća obuhvaćalo cijelu Indiju osim južnog vrha. Mughali su poticali umjetnost i pridonijeli širenju islama u cijeloj Indiji. U 18. i 19. stoljeću carstvo je postupno propadalo kao posljedica britanske kolonizacije, a nakon Indijske pobune 1857. god.Britansko Carstvo uspostavlja svoju kolonijalnu upravu - Britanska Indija.
Osnutak
Početkom 16. stoljeća pod vodstvom , Mughali su, kao potomci mongolskih, turkijskih korijena koji su vladali dijalovima, Perzije i jugoistočne Azije, počeli upadati u sjevernu Indiju. Zahirudin Mohamad Babur (Zahir ud-Din Muhamed), poznatiji samo kao Babur ("Tigar", v. 1483.-1530.) je bio praunuk Timura Velikog, turkijsko-mongolskog osvajača. On je naslijedio kneževstvo Fergana u centralnoj Aziji, sjeverno od pamirskih planina. Osvojio je Kabul u Afganistanu i 1504. osnovao kraljevstvo. Napadao je sjever Indije, a 1525. je izvršio potpunu invaziju na delhijski sultanat. U travnju 1526. god., sa slabijim snagama došao je do ključne pobjede kod Panipata (kod Delhija) i time osvojio srednji dio sjeverne Indije. Babur je bio tolerantan po pitanju religije svojih podanika. Volio je kulturu i umjetnost i pokazivao se kao mecena brojnim umjetnicima. Bio je opčinjen prirodom. Financirao je izgradnju veličanstvenih vrtova.
No, Babur je bio loš upravitelj i carstvo se počelo dijeliti nakon njegove smrti 1530. godine.
Oko 1600. car Akbar (v.1556.-1605.) ujedinio je carstvo i proširio ga prema jugu.
Akbar Veliki je bio najveći mogulski vladar. Bio je Baburov unuk, a car je postao 1556. i iste godine porazio afganistanskog suparnika za prijestolje i tako osigurao svoje pravo na vlast. Tijekom svoje duge vladavine povećao je Mogulsko Carstvo, bio pokrovitelj umjetnosti i zagovarao vjersku snošljivost. Akbar je znao da mu je za ujedinjenje potrebna pomoć hindskih poglavica. Stoga je mnoge od tih ljudi zaposlio u svojoj državnoj službi i pokušao zagovarati hindske interese. Uveo je pravedniji porezni sustav od onog koje su imali Hindi.
U početku je Akbar vladao iz Agre na sjeveru srednje Indije gdje je izgradio čuvenu Crvenu utvrdu. Godine 1569. Akbar gradi Fatehpur Sikri u sjevernom dijelu srednje Indije. Podignut je u počast muslimanskom svecu šeiku Salimu, koji je prorekao rođenje njegova sina i nasljednika Jahangira, grad je postao glavni grad 1571. godine. Ovdje je reorganizirao državnu službu, u provincije odaslao guvernere (namjesnike) i reformirao kovanje novca, utege i mjere. U 16. stoljeću Indija je bila zemlja brojnih religija. Akbar je shvatio da put prema miru vodi preko snošljivosti prema svim vjerama. Zbog toga je ovdje sagradio Ibadat Khanu, ili Kuću bogoštovanja, kao mjesto gdje ljudi različitih vjerskih pripadnosti mogu dolaziti i raspravljati o svojim vjerskim idejama. Muslimani, hinduisti, sikhi, pa čak i kršćani iz Europe bili su dobrodošli.
Nakon samo 15 godina Akbar je preselio svoju prijestolnicu u Lahore, što zbog vojni na sjeverozapadu, što zbog nedostatne vodoopskrbe u Fatehpur Sikriju. Tu je izgradio slavnu Utvrdu Lahore i Šalimar vrtove.
Godine 1605., Akbarov sin Jahangir postao je car.
Njega je naslijedio njegov sin Shah Jahan koji je proširio carstvo prema jugu i izgradio mnoge gradove i palače. Jedno od najvećih mughalskih dostignuća bio je veličanstveni Taj Mahal, podignut kao mauzolejMumtazu Mahal, voljenu ženu Shaha Jahana, koja je umrla 1631. godine. Gradnja je trajala 17 godina i u njoj je sudjelovalo stotine radnika iz cijele Indije. Shah Jahan i njegov sin, Aurangzeb (v. 1658.-1707.), pokazali su daleko manje vjerske tolerancije nego sam Akbar. Aurangzeb je uništio i mnoge hinduističke hramove. Godine 1678. došlo je do hindske pobune protiv njegove vlasti i Aurangzeb je započeo sa nizom skupih ratova protiv Hinda. Proširio je carstvo koje je zbog ratova bankrotiralo i počelo se raspadati nakon njegove smrti.
