Od 1998. godine živi u Mecama u Baranji, gdje se njegova porodica skrasila nakon progonstva iz rodne Posavine (u BiH) i brojnih seljenja po Njemačkoj i Hrvatskoj. Od 15. studenog 2013. godine je u mirovini.
Slikarstvo
Slikarstvom, posebno akvarelom, bavi se otkad zna za sebe. Šezdesetih godina 20. stoljeća, na trećoj godini studija, prošao je prijemni ispit na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (ALU), slikarski odjel, bez namjere da je upiše, isključivo da bi dokazao samom sebi da može. Okušao se gotovo u svim tehnikama, no najdraži su mu motivi prirode, portreti i vedute, odnosno gradski motivi, u tehnici akvarela. Naslikao je preko 1.000 slika. Samostalno je izlagao u Beču, Würzburgu, Zagrebu i Osijeku (1998. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu). Njegove se slike nalaze (ili su se nalazile) u domovima nekih poznatih osoba, npr. kneza Adama von Lichtensteina i pokojne glumice Marije Schell. Ljubav prema slikarstvu odvela ga je na studijska putovanja u Austriju, Njemačku, Francusku i Nizozemsku. Studiozno je radio i usavršavao se uz djela Williama Turnera i Pikea.
Krajem 90-ih godina 20. stoljeća dr. Bogdan Mesinger napisao je da je Baranja, s izmaglicama rijeka, Kopačkim ritom i Starom Dravom, upravo čekala jednog vrsnog akvarelista koji bi je umjetničkim okom oslikao:
Ono što Mladen Šerić u pojedinim akvarelima unosi u akvarel našeg podneblja moglo bi izazvati ozbiljno preispitivanje vrijednosti naših dosadašnjih sudova o domaćim akvarelistima, pa i naših vlastitih kriterija kojima smo akvarelu prilazili.
Poslije Splita i operetnog akvarela velemajstora Tijardovića i Osijek je napokon dobio svoj - akvarel pun mekih tonova najtanjih zvukova kantilene što se razliježu maestralnim kompozicijama Šerićevih slika.
