Mirakul ili mirakl (lat. miraculum = čudo), podvrsta srednjovjekovne liturgijske drame.
Prikaz mirakula, Flandrija, 15. vijek
Mirakuli su bili temeljeni na biblijskim prizorima i legendama o svecima, mučenicima i njihovim čudesima. Predstave su tematski bile vezane uz crkvene blagdane (Božić, Uskrs, Tijelovo), a izvedbe su katkada trajale i po nekoliko dana. Uvođenje naturalističkih i tipično kazališno-scenskih detalja u liturgijsku igru (đavoli, maskiranje, prerušavanje u ženske osobe, uvođenje životinja u zbivanje) nailazi na protivljenje crkvenih autoriteta, pa pojedini pape i koncili zabranjuju ovakve predstave u crkvi. Scenska ilustracija biblijskoga zbivanja izlazi tada pred crkvu, na trg i posebno građenu pozornicu i nije više vezana isključivo uz liturgijski obred.↓1 Od 9. do 12. vijeka mirakuli su pisani na latinskom jeziku, a od 13. vijeka i na narodnim jezicima. U 15. vijeku u gradovima uz Jadransko more zabilježeni su i prvi mirakuli na hrvatskom jeziku, primjerice Mirakul slavne dive Marie, Prikazanje historije sv. Panucija i Prikazivanje života sv. Lovrinca.↓2
Literatura
Batušić, Nikola / Švacov, Vladan: »Drama, dramaturgija, kazalište«, u: Škreb, Z. / Stamać, A. (ur.): Uvod u književnost, Zagreb: Globus, 1986., str. 441-487.
