Milka Ivić (djevojačko prezime Jovanović; Beograd, 11. XII. 1923. – Beograd, 7. III. 2011.), jugoslavenska lingvistkinja. Kao sintaktičarka serbokroatistkinja, opća lingvistkinja, jedna je od najistaknutijih figura u svijetu poznate i cijenjene novosadske lingvističke škole.
Biografija
Diplomirala je 1949. i doktorirala 1953. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu kod Aleksandra Belića.[1] Od 1954. bila je naučni suradnik u Instututu za srpskohrvatski jezik SANU, od 1955. docent, 1959. izvanredni profesor, a od 1964—84. redovni profesor suvremenog srpskohrvatskog jezika i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bila je i gostujući profesor nekoliko različitih univerziteta u SAD-u i u Japanu.[1] Bila je član: Norveške akademije nauka, Saksonske akademije nauka u Lajpcigu,[2] Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i SANU.[3] Uređivala je desetljećima časopis Južnoslovenski filolog, a bila je i član redakcija niza drugih uglednih lingvističkih časopisa u svijetu. Više od dva desetljeća bila je član Međunarodne komisije za proučavanje gramatičke strukture slavenskih jezika.[4] Bila je recenzent i predsjednik[4] Uređivačkog odbora za Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika i recenzent tomu Rečniku od XI knjige.
Doprinos Milke Ivić lingvistici opisuje hrvatska sintaktičarka Snježana Kordić sljedećim riječima:
Milka Ivić je objavila više knjiga i mnoštvo članaka, kojima je svima zajednička crta da se odlikuju izuzetno visokom znanstvenom razinom i da korespondiraju s najnovijim istraživanjima u svjetskoj lingvistici. Zbog toga se za autoricu može reći da već desetljećima kontinuirano zauzima mjesto vodećeg sintaktičara u serbokroatistici.[5]
– Studia Slavica Savariensia 1-2 (1996), str. 211
Djela (izbor)
Literatura
- Bibliografija radova akademika Milke Ivić : u čast osamdeset godina života, SANU, 2005. (COBISS-Sr).
Povezano
Izvori
Vanjske veze
