Medo (Orsat) Pucić (tal.Orsatto Pozza[orˈsatto ˈpottsa]; Dubrovnik, 12. marta 1821. – Dubrovnik, 30. juna 1882.), srpski pesnik, književnik, naučnik i političar.
Biografija
Rođen je 12. marta1821. u Dubrovniku, od oca Marka i majke Mandalijene Bundicere, u jednoj od poslednjih plemićkih porodica. Austrijsko plemstvo je dodelio car Leopold, Matiji Puciću i njegovim potomcima, i to grofovski naslov sa pridevom "zagorski", 1688. godine. U domaćoj literaturi nekada se pominje titula knez, a nekada grof, uz njegovo ime.
Prava je završio u Beču. Bio je komornik na dvorovima u luci Parmi, neko vreme proveo u Zagrebu. Često je putovao po mnogim zemljama Evrope. Kao učenik Jana Kolara bio pristalica slovenskih ideja.
Vladimir Ćorović ga pominje u svojoj "Istoriji srpskog naroda" i kaže da je bio "čovek čestit i dobronameran ali prilično komotan".
Poeziju je počeo pisati 1840. godine. Prvi stihovi su mu bili lirski i romantičarski, zatim se njegov stil sve više približavao narodnom.
Njegova najznačajnija dela su:
"Slovjanska antologija iz rukopisah dubrovačkih pjesnikah", 1844.
"Talijanke", 1849. (elegije)
"Spomenici srpski od godine 1395. do 1423.", knj. I, Beograd 1858.
"Spomenici srpski od godine 1395. do 1423.", knj. II, Beograd 1862.
"Pjesme", 1862. i 1879.
"Karađurđevka" 1864.
Njegove dve pesme su ušle u poznatu "Antologiju srpskog pesništva" (priredio Miodrag Pavlović), to su pesme More i Život.
Zapazio je talenat mladog slikara Vlaha Bukovca i savetovao ga da pođe u Parizu na dalje školovanje.
Svoje stihove je pisao i na italijanskom jeziku i bavio se prevođenjem na italijanski, npr. preveo je delove Gundulićevog "Osmana". Za dela na italijanskom koristio je potpis Orsatto Pozza.
Poslednjih 10 godina života je proveo u Dubrovniku baveći se poezijom, istorijskim studijama i publicistikom. U Dubrovniku pored morske obale postoji šetalište Meda i Nika Pucića.
