Mato Džaja ( Kupres, 12. XII. 1906. – Banja Luka, 10. V. 1988) bio je hrvatski i bosanskohercegovački književni povjesničar, kritičar, publicist.[1]
Biografija
Osnovnu školu završio je u Kupresu, gimnaziju u Visokom i Travniku, studij slavistike diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Službovao je neke vrijeme u Kosovu, radio u banjolučkoj Muškoj gimnaziji i Učiteljskoj školi. Bio je upravitelj Narodnog pozorišta i Muzeja Bosanske krajine u Banjoj Luci. Surađivao je u brojnim časopisima: Napredak, Prosvjetni list, Narodna prosvjeta, Književnost i jezik, Krajiške novine, Putevi, Glas, Korijen [2] i drugim.
Djela
- Čitanka za IV. razred gimnazije (1953)
- Ante Knežević, pisac Krvave knjige (studija, 1958)
- Vodič Banja Luka (1960)
- Banja Luka u putopisima i zapisima (1962)
- Jedan rukopis Ivana Gorana Kovačića (b.g.)
- Od Jukića do Hadžiomerspahića (zbirka historijskih eseja o bosanskohercegovačkim književnicima i kulturnim radnicima, 1977)
- Banjalučka realka (1980)
Literatura
- Livanjska književna čitanka, Matica hrvatska, Ogranak u Livnu, Livno. 1994.
Izvori
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
- ↑ „Prilozi”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 2010-02-24.
