Njegove prigodne latinske pesme, napisane po uzoru na Horacija i izdate zajedno s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales, 1791), pokazuju da je bio temeljito klasički obrazovan i da je bio vešt versifikator. Vredna su mu i dva književnoteorijska spisa: Kratka napomena o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, 1791) i Knjižica o ilirskom pesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, 1817). U prvom spisu daje prvi pokušaj da se razrade načela za gradnju hrvatskih stihova u klasičnim metrima, a u drugom prvi razmatra hrvatsku književnost s estetičkog stajališta.
Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvatskoj, pod naslovom Rasprava o miljokazu (Dissertatio de columna milliaria), u kojoj opisuje rimskom miljokaz pronađen kod Osijeka.
Opus
In veterem Croatorum patriam indagatio philologica [Filološko istraživanje o pradavnoj domovini Hrvata] (1790)
Fructus auctumnales [Jesenski plodovi] (1791)
Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum [Ogled filologije i geografije Panonaca] (1795)
Elementa numismaticae [Osnove numizmatike] (1799)
De poesi illyrica libellus ad leges aestheticae exactus [Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike] (1817)
Sveto pismo starog zakona i Sveto pismo novog zakona (1831)
